Aux Sources de Medjugorje — Transcription des audiocassettes

Le père Jozo Zovko interroge Mirjana Dragićević dans la matinée du 30 juin 1981

Daria Klanac, Aux Sources de Medjugorje, Éditions Sciences et Culture, Montréal, 2014, 3e éd. (1re éd. 1998, ISBN 2-89092-240-5), chapitre viii, pages 145 à 154.

Pages liées

Les interrogatoires des premiers jours
 

 

 

 

[p. 145]

 
Le père Jozo Zovko interroge Mirjana Dragićević dans la matinée du 30 juin 1981
 

 

Original croate

Archives paroissiales de Medjugorje.
Transcription de Daria Klanac
révisée et corrigée en juillet 2014.

 

Traduction française
de Daria Klanac

Traduction révisée et corrigée en juillet 2014.

 

 

Fra Jozo Zovko ispituje Mirjanu Dragićević, 30.6.81. ujutro.

Dans la matinée du 30 juin 1981, le père Jozo Zovko interroge Mirjana Dragićević (16 ans).

 

Fra Jozo : Kaži mi molim te ovo, ti Mirjana, ovi fratri tu što su došli pa šta kažu ? Tebe bi trebalo…

Père Jozo : Dis-moi, s’il te plaît, Mirjana, ces franciscains qui sont venus ici, qu’est-ce qu’ils disent ? Qu’il te faudrait, toi…

 

Mirjana : Na more mene bi trebalo poslati. Da sam ja kao…

Mirjana : Qu’on devrait m’envoyer à la mer, c’est comme si j’étais…

 

Fra Jozo : Radi čega ?

Père Jozo : À cause de quoi ?

 

Mirjana : Radi droge. Kao ne vidimo mi Gospu, lažemo. Svašta.

Mirjana : À cause de la drogue. Comme si nous ne voyons pas Gospa, que nous mentons. N’importe quoi.

 

Fra Jozo : A dobro, a zanima me što je on to govorio ? Jesi li ga pitala ?

Père Jozo : Eh bien, cela m’intéresse qu’est ce qu’il a dit ? Lui as-tu demandé ?

 

Mirjana : Ispitali su nas sve i kažu da to nije istina. Kao da ne može to biti. I zašto Gospa, kaže, sama ne priča ? Zašto mi nju moramo pitat.

Mirjana : Ils nous ont interrogés sur tout et ils disent que ce n’est pas la vérité, comme si cela ne pouvait arriver. Et pourquoi Gospa ne parle-t-elle pas d’elle-même ? Pourquoi devons-nous lui poser des questions ?

 

Fra Jozo : Pa eto, pitaj je danas to. Hoćeš da ti napišem pitanje ?

Père Jozo : Eh bien, demande-le-lui aujourd’hui. Veux-tu que je t’écrive la question ?

 

Mirjana : Ne treba. Zapamtit ću. Da pitam Gospu zašto ona, misli, ne može sama da učini čudo, da moli Boga, da je on pomogne.

Mirjana : Ce n’est pas nécessaire, je vais m’en rappeler : Demander à Gospa si elle ne peut pas faire le miracle seule, de prier Dieu de l’aider.

 

Fra Jozo : To ti je Marinko reko.

Père Jozo : C’est Marinko qui te l’a dit ?

 

Mirjana : Je. To je Marinko rekao.

Mirjana : Oui, c’est Marinko qui l’a dit.

 

Fra Jozo : To mi je rekla i Iva da joj je Marinko reko i da ste se dogovorili. Taj razgovor… A znači da je bila sinoć milicija ti bi, kako ono…

Père Jozo : Ivanka aussi m’a dit que c’est Marinko qui lui a dit cela et que vous vous êtes mis d’accord. Cette conversation… cela signifie que si la police avait été là hier soir, tu n’aurais pas pu… comment déjà ?

 

Mirjana : Ja ne bi bila mogla ići.

Mirjana : Je n’aurais pas pu y aller.

 

Fra Jozo : Ne bi mogla. Strah te bilo. A kako ti tumačiš strah ? Da nije Gospa jača od straha ?

Père Jozo : Tu n’aurais pas pu ? Tu avais peur ? Comment expliques-tu cette peur ? La Gospa ne serait pas plus forte que la peur ?

 

Mirjana : Nije mene toliko strah milicije, nego me je strah da me ne odvedu u bolnicu. Samo me je toga strah.

Mirjana : Je n’ai pas tellement peur de la police mais j’ai peur qu’ils m’amènent à l’hôpital. De cela seulement j’ai peur.

 

Fra Jozo : Znam. Ako je Gospa s tobom, šta te briga.

Père Jozo : Je sais. Mais si Gospa est avec toi, pourquoi t’en soucier ?

 

Mirjana : Joj samo da vidite… samo da sam još ostala pola sata ja bi više poludila. Neki luđaci, hodaju, deru se, guču nekako.

Mirjana : Ah ! Si seulement vous aviez vu [l’hôpital]… Si j’étais restée fût-ce une demi-heure de plus, je serais devenue folle. Des fous s’y promènent, crient et gémissent.

 

Fra Jozo : Jesu li živi ljudi ?

Père Jozo : Sont-ils vivants ces gens ?

 

Mirjana : Pa da.

Mirjana : Mais oui.

 

Fra Jozo : Oslobodi Bože !

Père Jozo : Pitié Seigneur !

 

Mirjana : A znate što još. Kad smo stajali tamo i čekali da nam izađu, oni počeli pričat. Došla jedna mislim da su one medicinske sestre tu. Neznam. Ova me da pođem sa njom da ispričam medicinskim sestrama. To je bilo tako dirljivo. Ja sam ušla. Njih se okupilo, mislim, pedeset. Sve medicinske sestre i doktorice. Ne znam što su. Ja pričam, one sve plaču. Sve stvarno. Molile me da još ostanem, ali ušo je onaj direktor pa sam ja morala otići.

Mirjana : Et savez-vous quoi encore ? Lorsque nous étions là-bas, en attendant qu’on vienne nous chercher, des infirmières nous ont entourées, et elles ont commencé à parler. Une d’elle m’a invitée à la suivre pour raconter cela à d’autres infirmières. C’était très touchant. Je suis entrée, elles s’étaient rassemblées autour de moi. Je crois qu’il y en avait une cinquantaine. Toutes des infirmières et des médecins. Je ne sais pas ce qu’ils sont. Pendant que je racontais, elles pleuraient toutes. Toutes vraiment. Elles m’on suppliée de rester encore mais le directeur est entré et j’ai dû m’en aller.

[p. 146]

Fra Jozo : Jučer, jeli ? A kaži mi ovo, Mirjana. Što oni svećenici ? Dakle, ti radi njih kako ono kažeš ?

Père Jozo : Hier, n’est-ce pas ? Dis-moi, Mirjana, à propos de ces prêtres, qu’as-tu donc déjà dit à leur sujet ?

 

Mirjana : Za inat bi otišla.

Mirjana : J’irais exprès.

 

Fra Jozo : Za inat bi otišla na brdo.

Père Jozo : Tu irais exprès sur la colline ?

 

Mirjana : Oni kažu da ne idemo na brdo, nego da dođemo u crkvu u to vrijeme. Ja sam rekla da danas idemo na brdo. Gospa nam je rekla na brdo.

Mirjana : Ils disent de ne pas aller sur la colline, mais d’aller plutôt à l’église à cette heure-là. J’ai dit que nous irions sur la colline aujourd’hui. Gospa nous a dit sur la colline.

 

Fra Jozo : A rekla je ona to ?

Père Jozo : Elle a dit cela ?

 

Mirjana : Jest. Ona nam kaže uvijek na isto mjesto.

Mirjana : Oui, elle nous dit toujours au même endroit.

 

Fra Jozo : A ja sam mislio ovo. Kad ste vidjeli svjetlost, zato ste išli na brdo, a ne zato što je ona rekla ajte na brdo.

Père Jozo : Et moi je pensais ceci. C’est lorsque vous voyez la lumière que vous allez sur la colline et non pas parce qu’elle vous a dit d’aller sur la colline.

 

Mirjana : Ne. Ona nama kaže uvijek na isto mjesto. I jutros smo se penjali na brdo kad ste vi otišli. Narod je sa njiva vidio svjetlost u brdu.

Mirjana : Non, elle nous dit toujours au même endroit. Et ce matin, nous sommes montés sur la colline après votre départ. Des gens ont vu de leurs champs la lumière sur la colline.

 

Fra Jozo : A ti ga nisi vidjela ?

Père Jozo : Et tu ne l’as pas vue ? [La lumière]

 

Mirjana : Ne. Ja sam taman jela i onda su ušli po nas i onda smo mi potrčale gore u brdo i molili smo.

Mirjana : Non, j’étais en train de manger. Alors ils sont venus nous chercher et puis nous avons couru là-haut sur la colline, et nous avons prié.

 

Fra Jozo : A jesi nju, nisi vidila ?

Père Jozo : L’as-tu vue, elle [Gospa] ? Tu ne l’as pas vue ?

 

Mirjana : Ne. Nije nam došla.

Mirjana : Non, elle n’est pas venue.

 

Fra Jozo : A je li još ikada prevarila da tako nazovemo da nije došla. Sinoć je li bila ?

Père Jozo : Ne vous a-t-elle jamais, disons ainsi, trompées auparavant en ne venant pas ? Hier soir, y était-elle ?

 

Mirjana : Jest.

Mirjana : Oui.

 

Fra Jozo : Što misliš oće biti večeras ?

Père Jozo : Penses-tu qu’elle va y être ce soir ?

 

Mirjana : Ja mislim da hoće. U to sam sigurna. Jer ona nam kaže.

Mirjana : Je pense que oui. Je suis certaine, car elle nous l’a dit.

 

Fra Jozo : Mozda da i neće.

Père Jozo : Peut-être qu’elle n’y sera pas ?

 

Mirjana : I danas ću isto pitati i ja koliko će dana ostati sa nama. Baš da nam kaže koliko može ostati dana sa nama, jer ovo večeras je već sedmo večer. Znate kako je to dirljivo. Ja sam bila tu kod rodice pa njen tata. To on plače. Sve mislim to je ipak čovjek a on plače i kaže da moramo mi ić gore.

Mirjana : Aujourd’hui, je veux lui demander aussi combien de jours elle va rester avec nous. Qu’elle nous dise exactement combien de jours elle peut rester avec nous car ce soir, c’est déjà le 7e soir. Si vous saviez comme cela est touchant. Je suis allée chez ma cousine et là son père a pleuré. C’est pourtant un homme, et il a pleuré. Il nous dit que nous devons aller là-haut.

 

Fra Jozo : A sad ste vi popularne strašno. Svak o vama.

Père Jozo : Vous êtes terriblement populaires maintenant. On ne parle que de vous.

 

Mirjana : To nama smeta. Mi bi više volili da nema nikoga. Jer nekako danas kad smo se peli u brdo samo smo mi bili i još neke žene mislim naše. Bilo je mnogo ljepše. Ono sami mi fino. Nema puno ono naroda. Niko ne psuje.

Mirjana : Cela nous dérange. Nous préférerions qu’il n’y ait personne. Aujourd’hui lorsque nous avons gravi la colline, nous étions seules avec quelques femmes. C’était beaucoup plus beau. Seulement nous et peu de gens. Personne ne blasphémait.

[p. 147]

Fra Jozo : A možda vam narod i pomaže da je bolje vidite. Da ona napetost koju narod tu stvara i tako.

Père Jozo : Mais peut-être que les gens vous aident à mieux la voir, vu la tension que les gens créent autour et tout cela.

 

Mirjana : Onda i čuje se neka, mi sve čujemo neke psovke dok čekamo i to bezobrazno, stvarno. Kaže : « Održan je prvi komad, sad će drugi ». Mislim, tako stvarno nešto.

Mirjana : Mais on entend aussi toutes sortes de choses. Nous entendons des jurons et des remarques vulgaires. Ils disent : « Le premier acte est terminé, maintenant c’est le deuxième », des choses comme cela.

 

Fra Jozo : Je. Narod vas je počeo prezirati, odbacivati jer ništa vi njima ne dajete, nikakav znak. A oni stalno dolaze i sve više dolaze i što sada ? Kako ćete se vi opravdati pred narodom ? Strašno Bog kažnjava one koji zavode narod, znaš. Je l’ ti to poznato ?

Père Jozo : Ah oui. Les gens ont commencé à vous mépriser, à vous rejeter parce que vous ne leur donnez aucun signe. Ils continuent à venir et ils viennent de plus en plus nombreux. Et maintenant ? Comment allez-vous vous justifier devant les gens ? Dieu punit terriblement ceux qui conduisent en erreur le monde, tu sais ? Est-ce que tu sais cela ?

 

Mirjana : Jest.

Mirjana : Oui.

 

Fra Jozo : A kako ćeš ti to nakraj izići s time ? Daj, molim te, reci, ajde.

Père Jozo : Comment vas-tu t’en sortir ? Dis-le moi, s’il te plaît. Vas-y.

 

Mirjana : Što ću kad je ja vidim, a oni ne vide.

Mirjana : Je ne sais que faire, puisque je la vois et qu’eux ne la voient pas.

 

Fra Jozo : Šta misliš, koliko ćeš je dana vidjeti ?

Père Jozo : Qu’en penses-tu, combien de jours la verras-tu encore ?

 

Mirjana : Meni sve mi nešto govori još dva tri dana. Sve mi tako nešto govori. Baš sam o tom razmišljala. Njima pričam. U meni sve nešto govori tako.

Mirjana : Quelque chose me dit, encore deux ou trois jours. Quelque chose comme cela me le dit. J’y ai pensé justement. Je leur ai dit. : quelque chose intérieurement me dit cela.

 

Fra Jozo : A je li ? Kome si pričala, njima ?

Père Jozo : Ah oui ? À qui as-tu parlé, à eux ?

 

Mirjana : Ko da u meni govori nekako. I uvečer kad legnem baš o tome razmišljam. I Vida baš kad spava i u snu govori : « Ostavi neki znak, ostavi neki znak. »

Mirjana : Comme si quelque chose me parlait, en dedans comme cela. Et le soir, quand je me couche, je réfléchis à cela. Et Vicka justement, dans son sommeil, disait : « Laisse un signe, laisse un signe. »

 

Fra Jozo : Ko kaže to, mater joj ?

Père Jozo : Qui dit cela, sa mère ?

 

Mirjana : Ne, rodica njena priča. Kaže nisam, kaže, cijelu noć zaspala zbog nje. Prepala se.

Mirjana : Non, sa cousine raconte que durant toute la nuit, elle ne pouvait dormir à cause d’elle [Vicka]. Elle a eu peur.

 

Fra Jozo : A kaži mi jesi molila išta sinoć ? Nisi ?

Père Jozo : Dis-moi, as-tu dit quelques prières ce soir ? Non ?

 

Mirjana : Jesam. Do jedanaest sati smo i pjevali smo sve svete pjesme.

Mirjana : Oui, nous avons chanté jusqu’à 11 heures, des chants religieux.

 

Fra Jozo : Šta si jutros molila ?

Père Jozo : As-tu prié ce matin ?

 

Mirjana : A jutros sam molila Očenaš, Zdravo Marija i Slava Ocu.

Mirjana : Ce matin ? J’ai dit Notre Père, Je vous salue Marie, Gloire au Père.

 

Fra Jozo : Pa je l’ ti išta i drugo Gospa poučila moliti ?

Père Jozo : Est-ce que Gospa t’a enseigné quelque chose d’autre à prier ?

 

Mirjana : Učili smo svete pjesme napamet koje ćemo pjevat na brdu isto.

Mirjana : Nous avons appris les chants religieux par cœur pour pouvoir les chanter sur la colline.

 

Fra Jozo : A učili ste to ! Koje svete ?

Père Jozo : Vous avez appris cela ! Quels cantiques ?

 

Mirjana : Učili smo « Čuj nas Majko, nado naša » . Naučili smo cijelu, znali smo samo prvu strofu. Učili smo « Zdravo Marijo » i « Kako ljepa si », smo učili.

Mirjana : Nous avons appris : « Écoute nous, ô Mère, notre espoir » . Nous l’avons appris en entier car nous ne savions que le premier couplet. Et aussi : « Je vous salue, Marie » et « Comme tu es belle ! »

 

Fra Jozo : O ljudi moji ! Pa šta ćemo s narodom, to meni kaži. To je meni muka, je l’ Mirjana ?

Père Jozo : Oh mon Dieu ! Mais qu’allons-nous faire avec les gens, dis-le-moi. C’est là mon problème, n’est-ce pas Mirjana ?

[p. 148]

Mirjana : Prvo pitajmo Gospu šta bi ona. Sve zavisi od nje. Ako ona rekne…

Mirjana : D’abord, demander à Gospa ce qu’elle voudrait. Tout dépend d’elle. Si elle dit…

 

Fra Jozo : Ma znam. Jeste li vi šta Marinka pitali što bi trebalo reći narodu ?

Père Jozo : Mais je sais. Avez vous demandé à Marinko ce qu’il faudrait dire aux gens ?

 

Mirjana : Marinko kaže da mi kažemo narodu kao da je Gospa rekla da više ne dolazi narod. Da neće više dolaziti.

Mirjana : Marinko nous suggère de dire aux gens comme si Gospa avait dit de ne plus venir. Qu’elle ne viendra plus.

 

Fra Jozo : I to ćete reć danas ?

Père Jozo : Vous allez dire cela aujourd’hui ?

 

Mirjana : Ja opet mislim da ona neće više dolazit. Nego ne znam, kad bi mu rekli da ne dolazi, narod opet bi svi došli, ja mislim.

Mirjana : Je pense aussi qu’elle ne viendra plus. Mais je ne sais pas. Je pense que même si nous leur disons qu’elle ne viendra plus, les gens viendraient tous quand même.

 

Fra Jozo : Nebi.

Père Jozo : Mais non.

 

Mirjana : Mi pokušajmo da kažemo da ona je rekla da narod više ne dolazi. Ako se ona složi s tim.

Mirjana : Essayons de leur dire que c’est elle qui a dit que les gens ne viennent plus. Si elle est d’accord avec cela.

 

Fra Jozo : Ko ?

Père Jozo : Qui ?

 

Mirjana : Gospa.

Mirjana : Gospa.

 

Fra Jozo : Pa nema se ona s čim složiti, već ako se vi složite.

Père Jozo : Mais elle n’a pas à être d’accord avec cela, si vous, vous êtes d’accord.

 

Mirjana : Nama svijet ne treba. Samo nam smeta.

Mirjana : Nous n’avons pas besoin des gens, ils nous dérangent.

 

Fra Jozo : Pa čekaj ovo, molim te, ti, Mirjana. Dobro, vama svijet smeta, zato vas onaj slika, onaj posle razgovara s vama, onaj ovo, onaj ono.

Père Jozo : Attends, s’il te plaît, Mirjana. Bon. Les gens vous dérangent car les uns vous photographient, d’autres vous interrogent, après d’autres font ceci ou encore cela.

 

Mirjana : Nama nije do toga stalo. Mi ćemo normalno pričat sa Gospom i vratit se kući.

Mirjana : On ne tient pas à cela. Nous allons simplement parler avec Gospa et revenir à la maison.

 

Fra Jozo : Ja neznam. A zanima me šta je još Marinko smislio da je trebalo još narodu reć ?

Père Jozo : J’aimerais savoir ce que Marinko a encore trouvé qu’on devrait dire aux gens ?

 

Mirjana : On je baš sinoć isto govorio da se narod ponaša… ne ponaša se narod lijepo. Kad mi izlazimo sve se na nas… onaj…

Mirjana : Hier soir, précisément, il a parlé aussi des gens qui ne se comportent pas bien. Lorsque nous quittons, tous se précipitent sur nous…

 

Fra Jozo : Pa osjećaš li ti da je tu upravo znak da tu nije Gospa.

Père Jozo : Alors, ressens-tu que c’est précisément le signe que Gospa n’est pas là ?

 

Mirjana : Ne. Svatko bi htio čuti.

Mirjana : Non. Tout le monde voudrait entendre.

 

Fra Jozo : Al ako svak psuje, bona, nemože bit Gospa.

Père Jozo : Mais si tout le monde blasphème, cela ne peut pas être Gospa, ma chère.

 

Mirjana : Pa uvijek je bilo nevjernika. Ne mora svak. Nek psuju.

Mirjana : Il y a toujours eu des incroyants. Tout le monde n’est pas obligé [de croire]. Qu’ils blasphèment.

 

Fra Jozo : Džabe, kako ti to stvarno zamišljaš, ja ne znam. Meni je to velik problem, znaš. Ja znam da su uvijek oni koji su zavodili narod ili krivo im prenosili bili najteže kažnjeni uopće. Kod Izraelaca ili u prvoj crkvi isključivani iz zajednice. Zajednica bi ih odbacila. Bog bi ih strašno kaznio. Da li je tebe čega takvog strah ? Mene je strašno strah od toga.

Père Jozo : C’est dommage ! Mais je ne sais pas vraiment comment tu te l’imagines. Pour moi, c’est un gros problème, tu sais. Je sais que ceux qui induisent les gens en erreur ou transmettent de faux messages sont toujours les plus sévèrement punis. Chez les Israélites ou dans l’Église primitive, ils étaient expulsés de la communauté qui les rejetait. Dieu les a punis sévèrement. As-tu peur de cela ? Moi, j’en ai terriblement peur.

 

Mirjana : Mene nije.

Mirjana : Pas moi.

 

Fra Jozo : Pa znam. Vas petero, šestero, dogodi se sutra da vas stvarno Bog i udari kaznom. Svačim.

Père Jozo : Mais je sais. Il peut vous arriver à vous cinq ou six que Dieu vous punisse vraiment de toutes sortes de châtiments.

 

Mirjana : Ja mislim da neće.

Mirjana : Je pense que non.

[p. 149]

Fra Jozo : Kako misliš neće ?

Père Jozo : Pourquoi penses-tu que non ?

 

Mirjana : Pa zbog toga što ne lažemo.

Mirjana : Parce que nous ne mentons pas.

 

Fra Jozo : Ma normalno ako ne lažete, onda vas ne može.

Père Jozo : C’est logique. Si vous ne mentez pas, Il ne le peut pas.

 

Mirjana : Pa ja.

Mirjana : C’est cela.

 

Fra Jozo : Ali ako se vama čini a nije, recimo, za sav narod ta poruka, to je ono. Jer pazi, ti možeš imati a to ona nama ništa nama ne govori, ne poručuje narodu. Niste vi smjeli to razglasavat, razumiš. Jer narod… šta već je ovo se okrenulo jeli ?

Père Jozo : Mais s’il vous semble que ce message est pour tout le monde et qu’il ne l’est pas : voilà le problème. Fais attention. Toi tu peux en avoir, mais elle ne nous dit rien, elle ne donne aucun message aux gens. Vous n’auriez pas dû répandre cela, comprends-tu ? Car les gens… cela a tourné, n’est-ce pas [sa montre] ?

 

Mirjana : A jučer obrnuto. Svaki put se obrnuto okrene.

Mirjana (en parlant de sa montre) : Et hier soir, c’était dans le sens contraire; à chaque fois c’est dans le sens contraire.

 

Fra Jozo : A kako vratiš ?

Père Jozo : Et comment l’ajustes-tu ?

 

Mirjana : Ja to vraćam. Nedam ga nikom s ruke više.

Mirjana : Je l’ajuste moi-même. Je ne l’enlève de mon poignet pour personne.

 

Fra Jozo : Recimo, kad bi ja pita, bili mi dala ?

Père Jozo : Voyons, si je te la demandais, est-ce que tu me la donnerais ?

 

Mirjana : Bi.

Mirjana : Oui.

 

Fra Jozo : A zanima me ovo, što bi trebalo tu učiniti ?

Père Jozo : Ceci m’ intéresse. Que faudrait-il faire en ce moment ?

 

Mirjana : Pa ne znam. Ova auta iz Beograda, iz Makarske, odakle im to reče sve. Mi smo rekli samo našima u selu. Nikom više.

Mirjana : Je ne sais pas. Ces autos de Belgrade et de Makarska, qui aurait pu leur dire tout cela ? Nous en avons parlé au village, aux nôtres seulement, à personne d’autre.

 

Fra Jozo : Što ste govorili ?

Père Jozo : Qu’avez-vous dit ?

 

Mirjana : Zato kako je to drago nekako, moraš nekome reći.

Mirjana : Il faut bien le dire à quelqu’un, tellement c’est agréable.

 

Fra Jozo : A je li ti spavaš sama ili sa Ivom ?

Père Jozo : Dors-tu seule ou avec Iva ?

 

Mirjana : Ne. Ja spavam sa svojom rodicom.

Mirjana : Non. Je dors avec ma cousine.

 

Fra Jozo : A s rodicom ! Ja ne mogu zamislit da ti nju u sobi ne možeš vidjeti.

Père Jozo : Ah, avec ta cousine ! Je ne peux pas m’imaginer que tu ne puisses pas la voir dans ta chambre [Gospa]

 

Mirjana : Ne vidim.

Mirjana : Je ne la vois pas.

 

Fra Jozo : Recimo, kad klekneš i moliš, ne možeš je vidjeti ? To ja ne mogu zamisliti. Zašto to ? Kako to ?

Père Jozo : Disons, quand tu t’agenouilles et que tu pries, ne peux-tu pas la voir ? Je ne peux pas y croire. Pourquoi cela ? Comment cela ?

 

Mirjana : Ne možem.

Mirjana : Je ne peux pas.

 

Fra Jozo : A zašto i rodicu ne povedeš ?

Père Jozo : Et pourquoi n’amènes-tu pas ta cousine ?

 

Mirjana : Pa ide ona.

Mirjana : Mais elle vient.

 

Fra Jozo : A vidi li ona ?

Père Jozo : Et voit-elle ?

 

Mirjana : Ne.

Mirjana : Non.

 

Fra Jozo : A šta misliš, zašto ona ne može vidjeti ?

Père Jozo : Et qu’en penses-tu, pourquoi ne peut-elle pas voir ?

 

Mirjana : Ne znam. Pa nemože se svakom ukazat.

Mirjana : Je ne sais pas. Elle ne peut pas apparaître à tout le monde.

 

Fra Jozo : Pa zašto nemože ? Pa ti si rekla da bi to bio najljepši znak kad bi se ukazala svakome. Pa zašto se ne bi mogla ukazati i tvojoj rodici ?

Père Jozo : Et pourquoi pas ? Tu as dit que ce serait le plus beau signe si elle apparaissait à tout le monde. Pourquoi ne pourrait-elle pas apparaître à ta cousine ?

 

Mirjana : Neznam ja.

Mirjana : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Pa, recimo, zašto se ukazala tebi a njoj nije ? Jesi ti, misliš li da si bolja od nje, recimo, ili…

Père Jozo : Mais voyons, pourquoi est-elle apparue à toi et non à elle ? Es-tu, penses-tu être meilleure qu’elle, ou bien…

[p. 150]

Mirjana : Ma nije, nego neznam. Takav je izbor.

Mirjana : Mais non. Moi, je ne sais pas. Tel est le choix.

 

Fra Jozo : Stvarno šta misliš o tome ? Je l’ to da si bolja od drugih ili… ili pada li ti…

Père Jozo : Vraiment, qu’en penses-tu ? Est-ce que tu es meilleure que d’autres, ou penses-tu…

 

Mirjana : Ne. Isto ko drugi.

Mirjana : Non. Je suis comme les autres.

 

Fra Jozo : Ma znam, a kako se to Gospa objavi nekome, a nekome ne ? Ali pada li ti na pamet da bi sada se trebalo nešto razlikovati od drugih ? Ne pada, šta će ? Naime, da bi trebala se razlikovati od svih drugih. Pada li ti to sada na pamet ?

Père Jozo : Je sais, mais comment se fait-il que Gospa apparaisse à quelques-uns et pas à d’autres ? Mais est-ce qu’il te vient à l’esprit que maintenant tu devrais être en quelque sorte différente des autres ? Tu ne penses pas ? À quoi bon ! C’est-à-dire que tu devrais être différente de tous les autres. Est-ce que cela t’arrive maintenant d’y penser ?

 

Mirjana : Ja, trebala bi biti još bolja, još više vjerovati, još više primjerom.

Mirjana : Oui, je devrais être meilleure, croire davantage et donner l’exemple.

 

Fra Jozo : A osjećaš li, imaš li ?

Père Jozo : Et tu le ressens-, n’est pas ?

 

Mirjana : A osjećam. Vjerujem.

Mirjana : Je le ressens, je crois.

 

Fra Jozo : Pa znam. Našto te nagoni ta vjera da činiš ? Molim te, pravo mi vako reci, stvarno, iskreno, prijateljski.

Père Jozo : Je sais. Qu’est-ce que cette foi t’incite à faire ? Dis-moi la vérité, je t’en prie, vraiment, sincèrement, amicalement ?

 

Mirjana : Samo bi dobra djela činila nekako.

Mirjana : Je ne ferai que des bonnes actions.

 

Fra Jozo : U čemu bi se sastojala ta neka dobra djela ?

Père Jozo : En quoi consisteraient ces bonnes œuvres ?

 

Mirjana : Pomogla bi svakom gdje god mogu. I mogu im reći da malo više mole.

Mirjana : J’aiderais à chacun là où je peux. Et je pourrais leur dire de prier davantage.

 

Fra Jozo : Dalje. A bude li tebi žao naroda kad ne vide Gospu a ti vidiš ?

Père Jozo : Ensuite. Est-ce que cela te fait de la peine que les gens ne voient pas Gospa et que toi, tu la vois ?

 

Mirjana : Strašno mi je žao. Volila bi da je svi vide. Gledam nekako narod, muči se, ide gore. Čak bos pješači po šest sati, samo eto, da bi prisustvovao toj. Zar ne bi bilo lijepo da se i njima ukaže ?

Mirjana : Cela me fait terriblement de la peine. J’aimerais que tous la voient. J’observe les gens; ils se donnent la peine de monter là-haut. il y en a qui marchent à pied environ six heures pour être présents. Ne serait-il pas beau, si elle leur apparaissait à eux aussi ?

 

Fra Jozo : Aha ! Divno ! Ali osjećaš li ti kada se Gospa neće da ukaže i da postane vidljiva. Jesi li ti išta danas molila na tu nakanu, postila ? Jesi li išta činila, molila Gospu da Bog dadne da se ukaže ili da učini neko čudo ? Recimo, da ozdravi… Jesi ti bila uvjerena da će sinoć ozdraviti ono dijete ?

Père Jozo : Ah ! Merveilleux ! Mais penses-tu que Gospa ne veut pas apparaître, devenir visible ? As-tu prié aujourd’hui à cette intention, as-tu jeûné ? As-tu fait quelque chose, prié Gospa pour que Dieu lui permette d’apparaître ou de faire un miracle, par exemple, de guérir… Étais-tu convaincue hier soir que cet enfant guérirait ?

 

Mirjana : Aha. Ona ga je gledala jedno dvije, tri minute. Sve vako maloga nekakav samilostan pogled kao, ali u njemu ima više čvrste vjere da će ozdraviti, tako nekako.

Mirjana : Oui. Elle l’a regardé ce petit environ deux ou trois minutes, comme ça avec un regard de compassion, dans lequel il y avait une foi ferme qu’il guérirait, quelque chose comme cela.

 

Fra Jozo : Zašto nije ozdravio ?

Père Jozo : Pourquoi n’est-il pas guéri ?

 

Mirjana : Pa neće odma.

Mirjana : Mais pas tout de suite.

 

Fra Jozo : Kad ti misliš da će ozdravit mali ?

Père Jozo : Quand penses-tu que ce petit va guérir ?

 

Mirjana : Ona je rekla, neka čvrsto vjeruje da će ozdravit.

Mirjana : Elle a dit de croire fermement qu’il guérira.

 

Fra Jozo : Pa kako će mali vjerovati kad je malešan ?

Père Jozo : Comment l’enfant pourrait-il croire, il est tout petit ?

 

Mirjana : Neka čvrsto vjeruju da će ozdraviti. Ja sam mislila da ona podrazumijeva njega i njegove roditelje.

Mirjana : Qu’ils croient fermement qu’il guérira. Je pense qu’elle entendait par là lui et ses parents.

 

Fra Jozo : A šta misliš hoće li ikad ozdravit taj dečko ?

Père Jozo : Penses-tu que ce garçon guérira un jour ?

[p. 151]

Mirjana : Ja mislim da hoće, jer ona ga je tako gledala.

Mirjana : Je pense que oui, parce qu’elle l’a regardé de cette manière.

 

Fra Jozo : Kad bi mogo ozdravit ?

Père Jozo : Quand pourra-t-il guérir ?

 

Mirjana : Pa za jednu godinu, ja mislim, tako.

Mirjana : Je pense dans un an environ.

 

Fra Jozo : A odakle je rodom ?

Père Jozo : D’où vient-il ?

 

Mirjana : On se zove Šetka, Danijel.

Mirjana : Il s’appelle Danijel Setka.

 

Fra Jozo : Kako znaš da se zove tako ?

Père Jozo : Comment sais-tu qu’il s’appelle ainsi ?

 

Mirjana : Pa reko nam je njegov tata.

Mirjana : Son père nous l’a dit.

 

Fra Jozo : Mali se zove Danijel. Koliko mu je godina od prilike. Je li kolik i Jakov ?

Père Jozo : Le petit s’appelle Danijel. Quel âge a-t-il à peu près ? A-t-il l’âge de Jakov ?

 

Mirjana : Manji je. Četri mislim godine. Čovjek nam je baš taj pričao o tome dečku.

Mirjana : Il est plus petit. Je crois qu’il a 4 ans. Justement, cet homme nous a parlé de son garçon.

 

Fra Jozo : Je li bio mali gore isto ?

Père Jozo : Est-ce que le petit était là-haut aussi ?

 

Mirjana : Jest, i njegov tata. Tata nas je njegov naša. Mi smo sjedili u sobi, pitao nas našu adresu. Kao da nam pošalje neke poklone. Mi smo rekli da on samo još više vjeruje u Boga, da nama ne treba ništa. Stvarno čovjek je zahvalan. Stvarno volila bi, stvarno. Nekako, ža mi onoga čovjeka, strašno bilo, koliko se on muči.

Mirjana : Oui et son papa. Son papa est venu nous trouver. Nous étions assis dans la chambre. Il a demandé notre adresse pour nous envoyer des cadeaux. Nous lui avons dit de croire davantage en Dieu, que nous n’avons besoin de rien. Cet homme est vraiment reconnaissant. Vraiment, j’aimerais vraiment [que l’enfant soit guéri]. J’ai pitié de cet homme, de voir comme il souffre.

 

Fra Jozo : A šta misliš ovo, hoće li danas učinit, recimo neka ozdravljenja Gospa ?

Père Jozo : Et qu’en penses-tu, disons, est-ce que Gospa va faire des guérisons aujourd’hui ?

 

Mirjana : Mi ne možemo zahtjevati od nje samo čudo, moramo i molit.

Mirjana : Nous ne pouvons exiger d’elle que des miracles, nous devons prier aussi.

 

Fra Jozo : Pa što, bi l’ ti volila da ste jučer molili krunicu na brdu ?

Père Jozo : Eh bien, aurais-tu aimé prier le rosaire sur la colline hier ?

 

Mirjana : Bi. I da svijet moli za nama.

Mirjana : Oui et que les gens prient avec nous.

 

Fra Jozo : Večeras ti pozovi svijet u crkvu, važi li ?

Père Jozo : Ce soir, invite les gens à l’église, d’accord ?

 

Mirjana : Da ne idemo u brdo ?

Mirjana : De ne pas aller sur la colline ?

 

Fra Jozo : Ja neznam. Osjećaš li ti da ne treba ići u brdo više ? Šta misliš ?

Père Jozo : Je ne sais pas. Penses-tu qu’on ne devrait plus aller sur la colline ? Qu’en penses-tu ?

 

Mirjana : Ja ovako mislim, baš sam razmišljala dok je svećenik govorio.

Mirjana : Voici ce que je pense. Justement, j’y ai réfléchi pendant que le prêtre parlait.

 

Fra Jozo : Koji ?

Père Jozo : Lequel ?

 

Mirjana : Onaj tamo što ne valja. Ne sa naočalima, nego onaj drugi.

Mirjana : Celui qui n’est pas bon. Pas celui qui porte des lunettes, mais l’autre.

 

Fra Jozo : Ovdje u uredu ? Tomislav ?

Père Jozo : Ici au presbytère ? Tomislav ?

 

Mirjana : Neznam.

Mirjana : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : A osjećaš da ne valja, jeli ?

Père Jozo : Tu penses qu’il n’est pas bon, n’est-ce pas ?

 

Mirjana : Ja ga ne mogu. Ja sam baš razmišljala kakva je njegova misa. Ja ne mogu to shvatit. Nekako grubo govori. Uopšte ne prilazi ono fino vjerniku. Neznam nekako nemogu slušat njegovu misu.

Mirjana : J’ai du mal avec lui. J’ai justement pensé à sa façon de dire la messe. Je ne peux pas comprendre cela. Il est rude dans sa façon de parler. Il n’a pas une belle approche envers les fidèles. Je ne sais pas, mais je ne peux pas écouter sa messe.

 

Fra Jozo : Pa divan je. Prekrasno misu govori. Predivan, duhovan, pobožan.

Père Jozo : Mais il est merveilleux. Il dit la messe merveilleusement bien ! Il est merveilleux, spirituel, pieux.

 

Mirjana : Ja ga ne mogu slušat.

Mirjana : Je ne peux pas l’écouter

[p. 152]

Fra Jozo : Ozbiljno ! ?

Père Jozo : Est-tu sérieuse ! ?

 

Mirjana : Ne sviđa mi se nimalo. Da kažem da bi bilo isto u crkvi i na brdu iako ja na brdo malo, mislim, ipak teže otić. Nekako više volim podnijet to da odem nekako kako neki zavjet, tako nekako. A ako treba mi možemo ići u crkvu. Nama je svejedno. Crkva je hram Božji.

Mirjana : Il ne me plait pas du tout. Je pense que cela serait la même chose dans l’église ou sur la colline même si c’est un peu plus difficile d’aller à la colline. Mais je préfère supporter cet inconvénient. C’est comme si j’accomplissais un vœu. Mais s’il le faut, nous pouvons aller à l’église. Cela nous est égal. L’église est le temple de Dieu.

 

Fra Jozo : Apsolutno. Ali ovo me zanima, Mirjana, ako se Gospa ne pokaže u crkvi ? Možete li vi nju obvezat da vam se u crkvi pokaže ? Možda može, jeli ? Što misliš to ?

Père Jozo : Absolument. Mais voilà ce qui m’intéresse, Mirjana. Si Gospa n’apparait pas dans l’église, pouvez-vous l’obliger à vous apparaître dans l’église ? Peut-être qu’elle le peut, n’est-ce pas ? Qu’en penses-tu ?

 

Mirjana : Ne znam. Nismo o tom razmišljali uopšte.

Mirjana : Je ne sais pas. Nous n’y avons pas pensé du tout.

 

Fra Jozo : Ja mislim da bi mogla obvezati Gospu. Tražiš da se ukaže u crkvi. Šta misliš ? Jer je to tu, jel, župa isto, crkva. Pa onda u crkvi molimo. Lakše je nego gore. Zvučnik, sve, jeli ?

Père Jozo : Je pense que tu pourrais obliger Gospa. Demande-lui d’apparaître dans l’église. Qu’en penses-tu ? C’est la paroisse, l’église, c’est la même chose. Alors nous prierons dans l’église, cela serait plus facile que là-haut. Il y a des haut-parleurs, tout cela, n’est-ce pas ?

 

Mirjana : Rekli su nam gore donijeti zvučnike.

Mirjana : Ils nous ont dit qu’ils nous apporteraient des haut-parleurs là-haut.

 

Fra Jozo : Ko ?

Père Jozo : Qui ?

 

Mirjana : Iz… Ja neznam tačno. Sva su mjesta ova ista. Kod Metkovića na neko mjesto. Neznam.

Mirjana : De… Je ne sais pas exactement. Toutes ces places se ressemblent. Un endroit près de Metkovic. Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Ma molim te ! Neće ? Hoće.

Père Jozo : Je t’en prie ! Non ? Oui ?

 

Mirjana : Obećali su. Neznam. Pitali su nas.

Mirjana : Ils l’ont promis. Je ne sais pas, ils nous l’ont demandé.

 

Fra Jozo : Ja neznam da li ću sa Vidom razgovarat. Tebe sam volio ovako vidit na samu. Ono u autu su mi pričali ti si strašljiva. To mi je bilo jako žao da su vas jako maltretirali, znaš.

Père Jozo : Je ne sais pas si je vais parler avec Vida [Vicka]. Je voulais te voir seule. Ceux qui étaient avec toi dans l’auto m’ont raconté que tu étais craintive. Cela m’a fait beaucoup de peine qu’ils vous aient autant maltraités, sais-tu ?

 

Mirjana : Nas nije više, nije strah nimalo. Samo da nas ne odvedu u onu bolnicu.

Mirjana : Nous n’avons plus peur du tout. Seulement, qu’ils nous n’amène pas à cet l’hôpital.

 

Fra Jozo : A bolnice te je strah.

Père Jozo : Tu as peur de l’hôpital ?

 

Mirjana : Oh, strašno ! Ondje, stvarno, ja bih poludjela. Kako ima svakakvih : « I ja sam vojnik », pa stupa. I mrtvačnica. Smrdi užasno. A možete mislit kad je ona Mara, ona najmršavija da se nasloni na drvo i nije smjela, nego je najprije stavila maramicu pa se onda naslonila. Možete mislit kako se pripala.

Mirjana : Oh, terriblement ! Là-bas, vraiment, je deviendrais folle. Il y en a de toutes sortes. Il y en avait un qui marchait en disant : « Je suis aussi un soldat » Puis la morgue. Ça pue terriblement. Vous pouvez imaginer Marija la plus maigre, elle voulait s’appuyer sur le bois et elle n’a pas osé, elle a d’abord mis un mouchoir à sa bouche puis elle s’est appuyée. Vous pouvez imaginer comment elle a eu peur.

 

Fra Jozo : Bože moj ! A kaži mi ovo, dakle, ti ćeš pozvati u crkvu narod. Pa oćeš li ići onda na brdo ?

Père Jozo : Mon Dieu ! Et dis-moi donc, tu vas inviter les gens à l’église ? Alors irais-tu sur la colline ?

 

Mirjana : Kako ću ja pozvati narod u crkvu, kad će oni svi već u tri sata se penju na brdo. Ja mislim da su oni neki već otišli.

Mirjana : Comment vais-je inviter les gens à l’église puisque déjà à 3 heures ils vont tous commencer à monter sur la colline ? Je pense que certains sont déjà en route.

 

Fra Jozo : Ma nisu.

Père Jozo : Mais non.

 

Mirjana : Jesu. Časti mi !

Mirjana : Mais si. Parole d’honneur !

 

Fra Jozo : Sad od podne ?

Père Jozo : Maintenant, dès midi ?

[p. 153]

Mirjana : Kad mi smo pitali otkad ste tu, a neki kažu od dva sata. Neki od jedan sat. Neki od tri i sve tako. Samo da stanu na najbolje mjesto. Ozbiljno ! To jedino popet se na brdo pa onda reć narodu.

Mirjana : Quand nous leur avons demandé depuis quelle heure ils étaient là, quelques-uns nous disaient : depuis 2 heures; d’autres, 1 heure ou 3 heures. Ainsi de suite. Seulement pour avoir la meilleure place. Vraiment ! Tout ce qu’on peut faire, c’est de monter sur la colline pour leur dire.

 

Fra Jozo : Pa ajd, dobro.

Père Jozo : Très bien, vas-y.

 

Mirjana : Poći vako malo ranije pa onda reć narodu.

Mirjana : Faudrait y aller plus tôt, et le dire aux gens.

 

Fra Jozo : Naime, jer narod će i tako silazit, jeli ? Narod će silazit s brda i dobro, da li ćeš čekati ono određeno vrijeme ili ćeš prije reć ajmo u crkvu ?

Père Jozo : Les gens vont descendre de toute façon, n’est-ce pas ? Ils vont descendre de la colline. Eh bien, veux-tu attendre cette heure-là ou leur diras-tu avant d’aller à l’église ?

 

Mirjana : Ja bih prije rekla.

Mirjana : Je le dirai avant.

 

Fra Jozo : I onda bi pošla sa narodom amo, je l’ tako ? Pa bi molili tu, a onda bili ovdje. A onda bi li pitala isto Gospu u crkvi pitanja ?

Père Jozo : Et alors, tu viendrais avec les gens ici, n’est-ce pas ? Puis nous prierions ici, nous serions ici, et alors est-ce que tu poserais aussi des questions à Gospa ici dans l’église ?

 

Mirjana : Ako bi se pojavila bi.

Mirjana : Oui si elle apparaissait là.

 

Fra Jozo : Recimo, ako se ne pojavi, onda šta ćemo sa pitanjima ?

Père Jozo : Mais voyons, si elle n’apparaît pas, qu’allons-nous faire des questions ?

 

Mirjana : Neznam. A najprije mislim da su male šanse da se pojavi u crkvi.

Mirjana : Je ne sais pas. Tout d’abord, je pense que les chances sont minimes qu’elle apparaisse dans l’église.

 

Fra Jozo : Aa !?

Père Jozo : Quoi !?

 

Mirjana : Da su male šanse da se pojavi u crkvi.

Mirjana : Il y a peu de chance qu’elle apparaisse dans l’église.

 

Fra Jozo : Što kad je tamo Isus, isto, i njezin kip i sve.

Père Jozo : Mais puisque Jésus est là, et sa statue aussi, et tout.

 

Mirjana : Ja sam, onaj, slušala isto tako da se Gospa pojavila u crkvi a da je nitko nije vidio.

Mirjana : J’ai aussi entendu dire que Gospa était apparue dans l’église et personne ne l’avait vue.

 

Fra Jozo : Od koga si slušala ?

Père Jozo : De qui as-tu entendu ça ?

 

Mirjana : Ne znam. Čitala sam jednu priču.

Mirjana : Je ne sais pas. J’ai lu une histoire.

 

Fra Jozo : Ma kakve priče.

Père Jozo : Mais quelles histoires ?

 

Mirjana : Ne, ne, istina je. Ne znam stvarno ko mi je ono pričao da je Gospa bila u crkvi a da su bila vrata zaključana. Da su počeli obijat, a ona je rekla : « Nemojte obijat ja ću vam otvorit. » I kad su ušli unutra samo je bilo onaj suze i ko krv na podu a nje nema.

Mirjana : Non, non, c’est vrai. Je ne sais pas vraiment qui m’a raconté que Gospa était dans l’église et que les portes étaient verrouillées. Lorsqu’ils ont commencé à forcer les portes, elle leur a dit : « Ne forcez pas, je vais vous ouvrir. » Et lorsqu’ils sont entrés à l’intérieur, il y avait des larmes et du sang sur le plancher mais elle n’était pas là.

 

Fra Jozo : Ne. Pa objavljuje se ona u crkvi, zašto ne ? Ja mislim da tu nema problema. Šta misliš ?

Père Jozo : Non. Mais elle apparaît dans l’église, pourquoi pas ? Je pense qu’il n’y a pas là de problème, qu’en penses-tu ?

 

Mirjana : Vi bi želili da kažem narodu da ode u crkvu ?

Mirjana : Vous aimeriez que je dise aux gens d’aller à l’église ?

 

Fra Jozo : Ja bi volio da vjernici dođu u crkvu i da molimo Boga u crkvi.

Père Jozo : J’aimerais que les fidèles viennent à l’église et que nous priions Dieu dans l’église.

 

Mirjana : To bi bilo isto bolje jer onda nas nebi ni milicija tražila niti…

Mirjana : Cela serait beaucoup mieux ainsi. Alors la police ne nous chercherait pas, ni…

 

Fra Jozo : Ne samo to, pa bi mi molili Boga da se to dogodi znak, razumiš, jer Bog kaže : « Molite i bit će vam ». Bog kaže : « Ustrajte i vjerujte u svom srcu. Što god zamolite bit će vam », razumiš ?

Père Jozo : Pas seulement cela, mais nous prierions Dieu pour que le signe se produise. Tu sais, comprends-tu, car Dieu dit : « Priez et vous recevrez. » Dieu dit : « Persévérez et croyez, dans votre cœur. Tout ce que vous demanderez, vous l’obtiendrez. », comprends-tu ?

 

Mirjana : Razumim.

Mirjana : Je comprends.

 

Fra Jozo : Dakle treba ustrajati u molitvi i čvrsto vjerovati i dobit ćeš. Pa ćemo mi molit. A imaš li mi još štogod reć ? Pa kako ćeš izvesti, daj mi molim te danas.

Père Jozo : Par conséquent, il faut persévérer dans la prière et croire fermement et tu l’obtiendras. Alors, nous prierons. As-tu autre chose à dire ? Comment vas-tu régler cela, aujourd’hui, dis-le-moi s’il te plaît.

[p. 154]

Mirjana : Mi kad se popnemo na brdo, ovako oko šest sati, već će biti sav narod gore, pa onda bi ako ima zvučnik, to još bolje, zamolili bi narod da pođe sa nama da molimo u crkvi. Ako smo kršćani pravi vjernici, da pođu za nama u crkvu.

Mirjana : Quand nous allons montés là-haut sur la colline vers 6 heures, tout le monde y sera déjà. Et alors, s’il y a un haut-parleur, tant mieux, nous demanderons aux gens de venir avec nous prier dans l’église. Si nous sommes les chrétiens, les vrais fidèles de venir avec nous à l’église.

 

Fra Jozo : A nećemo čekat šest i pol, je l’ tako ?

Père Jozo : On n’attendra pas 6h30, n’est-ce pas ?

 

Mirjana : Jest.

Mirjana : C’est cela.

 

Fra Jozo : Odlično.

Fra Jozo : Excellent.

 

Mirjana : Još ćemo dogovorit sa Marinkom šta on misli. Jer on stvarno… u njega nema…

Mirjana : Nous allons aussi consulter Marinko pour voir ce qu’il en pense. Car lui, vraiment… en lui il n’y pas…

 

Fra Jozo : Recimo, ako Marinko se nebude slagao s ovim, jer bi bilo važno izmolit u crkvi krunicu, da sav puk moli a ne da psuju. Ako Marinko se ne složi onda vi ćete poslušat Marinka, jeli ? Kako li ?

Père Jozo : Mais au cas où Marinko ne serait pas d’accord avec cela, car il serait important de réciter le rosaire à l’église, pour que tout le monde prie au lieu de blasphémer. Si Marinko n’est pas d’accord, vous écouterez Marinko, n’est-ce pas ? Qu’allez-vous faire ?

 

Mirjana : Ne znam. Onda ćemo… Da bi trebala opet sa vama porazgovarat.

Mirjana : Je ne sais pas. Alors nous allons… On devrait de nouveau discuter avec vous.

 

Fra Jozo : Pa ja mislim da bi trebalo.

Père Jozo : Je crois qu’on devrait.

 

Mirjana : Opet sa vama bi trebalo. Marinko dolazi oko tri sata. I ako se on ne složi, mislim, ako nešto drugačije bude mislio, onda ćemo mi doći ovamo. Hoćete li vi biti kod kuće ?

Mirjana : Il faudrait de nouveau [voir] avec vous. Marinko rentre vers 3 heures. S’il n’est pas d’accord, je veux dire, s’il pense différemment, alors nous viendrons ici. Serez-vous à la maison ?

 

Fra Jozo : Hoću.

Père Jozo : J’y serai.

 

Mirjana : Dobro.

Mirjana : Très bien.

 

Fra Jozo : Dobro. Onda s Marinkom pa nek vas doveze u autu, pa ćemo se vidjet, je l’ tako ?

Père Jozo : Bien. Alors venez avec Marinko. Qu’il vous amène en auto et nous verrons, n’est-ce pas ?

 

Mirjana : Jest.

Mirjana : C’est cela.

 

Fra Jozo : Dobro.

Père Jozo : Bien.

 

 

Documents  |  Livres  |  Index thématique  |  Liens externes  |  Contact