Aux Sources de Medjugorje — Transcription des audiocassettes

Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la matinée du 30 juin 1981

Daria Klanac, Aux Sources de Medjugorje, Éditions Sciences et Culture, Montréal, 2014, 3e éd. (1re éd. 1998, ISBN 2-89092-240-5), chapitre viii, pages 132 à 144.

Pages liées

Les interrogatoires des premiers jours
Le témoignage du docteur Darinka Glamuzina
 

 

 

 

[p. 132]

 
Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la matinée du 30 juin 1981
 

 

Original croate

Archives paroissiales de Medjugorje.
Transcription de Daria Klanac
révisée et corrigée en juillet 2014.

 

Traduction française
de Daria Klanac

Traduction révisée et corrigée en juillet 2014.

 

 

Fra Jozo Zovko ispituje Ivanku Ivanković, 30.6.81. ujutro.

Dans la matinée du 30 juin 1981, le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković (15 ans).

 

Fra Jozo : Želiš li da snimam ili ne ? Nije to važno. Znaš zbog čega.

Père Jozo : Désires-tu que j’enregistre ou pas ? Ça n’a pas d’importance. Tu sais pourqoi ?

 

Ivanka : Snimajte.

Ivanka : Vous pouvez enregistrz.

 

Fra Jozo : Ma nije to važno. Nije to važno uopće. Kaži mi ovo Iva, kako tebe pravo zovu ?

Père Jozo : Ce n’est pas important. Cela n’a aucune importance. Dis-moi Iva, quel est ton vrai nom ?

 

Ivanka : Ivica ili Ivanka.

Ivanka : Ivica ou Ivanka.

 

Fra Jozo : Ti si jučer bila u Mostaru, je si li ?

Père Jozo : Tu étais hier [29 juin], à Mostar, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : A u koje doba ? Vidim nema vas na misi. Nema ništa, velim. Pa vidiš oni ni u Boga ne vjeruju. A kamo li…

Père Jozo : Eh bien, à quelle heure ? Je ne t’ai pas vue à la messe. Alors, j’ai pensé qu’il n’y avait rien là. Je me disais, tu vois, ils ne croient même pas en Dieu. Encore moins…

 

Ivanka : Ovako. Došo u šest sati Mate da se pregledamo i sa autobusom odavle smo pošli u pola sedam. U Čitluku tamo smo bili i u devet smo pošli u Mostar i tamo došli tamo u staru bolnicu kod one Džudže. Nešto ona pričala…

Ivanka : Voici. Mate [quelqu’un de proche] est venu vers 6h00, pour [nous emmener] à un examen médical. Nous sommes partis d’ici en autobus à 6h30. Nous étions à Čitluk, et à 9h00, nous sommes partis pour Mostar. Et là-bas, nous sommes arrivés dans un vieil hôpital chez Dzudza; elle [femme médecin] nous disait des choses…

 

Fra Jozo : A šta ?

Père Jozo : Mais quoi ?

 

Ivanka : I kaže ko da ako budemo još jednom išli da ćemo ići u bolnicu posebnu. I hoće da nam plate ovaj na more ići da nas razdvoje.

Ivanka : Elle disait que si nous y allions encore une fois là-haut [sur la colline], nous serions placés dans un hôpital spécial, et ils veulent nous payer pour aller à la mer, afin de nous séparer.

 

Fra Jozo : Pa razdvojite se.

Père Jozo : Eh bien séparez-vous.

 

Ivanka : Zašto ćemo ? ! Ne ćemo.

Ivanka : Mais pourquoi ? ! Nous ne le voulons pas.

 

Fra Jozo : Zašto se nećete razdvojiti ?

Père Jozo : Pourquoi ne voulez-vous pas vous séparer ?

 

Ivanka : Zato jer je tu Gospa.

Ivanka : Parce que Gospa est ici.

 

Fra Jozo : Znam, ali bona Gospa može sjediniti. Znaš ti da ukazanja su bila i u Americi i ovdje i na moru i na kopnu. Nema to veze. Gospa nije vezana.

Père Jozo : Je sais, mais ma pauvre, Gospa peut vous rassembler . Sais-tu qu’il y a eu des apparitions en Amérique, ici, sur mer, sur terre. Cela n’a pas de rapport, Gospa n’est pas liée [à un endroit].

 

Ivanka : Ali kaže nam Marinko da prihvatimo to i ona kad bi se opet vratila, jer opet bi ona došla je rekla nam govoriti… Mi hoćemo…

Ivanka : Mais Marinko nous a suggéré de l’accepter; mais elle apparaîtra de nouveau, car elle a dit qu’elle va nous parler … nous voulons…

 

Fra Jozo : Dakle vi s njom komandirate na neki način.

Père Jozo : Donc, vous lui commandez en quelque sorte.

 

Ivanka : Nismo.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : Kako niste ?

Père Jozo : Comment non ?

 

Ivanka : Ona s nama mi s njom.

Ivanka : Elle [Gospa] avec nous et nous avec elle.

 

Fra Jozo : A što, recimo, o tom misli Marinko ?

Père Jozo : Et, dis moi, qu’en pense Marinko ?

 

Ivanka : Neznam. Kaže Marinko : « Nemojte se vi plašiti » . Mene strah bolnice. Kaže : « Nemojte se vi plašit, vi idite i neće vam ništa biti. »

Ivanka : Je ne sais pas. Marinko dit : « Ne craignez pas ». J’ai peur de l’hôpital. Il dit : « Ne craignez rien, allez-y, il ne vous arrivera rien. »

 

Fra Jozo : Ja. Ti si puno bila u bolnici ono radi mame. Vazda išla u posjetu. Onda te je strah, jelde ?

Père Jozo : Oui. Tu es allée souvent à l’hôpital à cause de ta maman. Tu y allais toujours pour la visiter, c’est pourquoi tu as peur, n’est-ce pas ?

[p. 133]

Ivanka : Ja da sam bila još malo ja bi crkla onde.

Ivanka : Si j’étais restée là-bas encore un peu, j’en serais morte.

 

Fra Jozo : Zbog čega ?

Père Jozo : Pourquoi ?

 

Ivanka : Nemam pojma. Neka žena uvati, kaže : « Ćerka mi bolesna, dajte joj mjesto tamo » . Onaj u bolnici. Kažem ja nema mjesta, šta će nas u bolnici držati kad smo zdravi. Kad nam je rekla : « Nisam pametniju djecu vidio ». [Zovko smije se.]

Ivanka : Je n’ai aucune idée. Une femme s’est mise à supplier : « Ma fille est malade, trouvez-lui de la place à l’hôpital » . Je me suis dit s’il n’y a pas de place, alors pourquoi nous garder à l’hôpital, si nous sommes en santé. Elle [docteur Dzudza] nous a dit : « Je n’ai pas vu d’enfants plus intelligents » .

 

Fra Jozo : A kaži mi ovo, a što si onda prevarila Zrinka kad si mu rekla neću…

Père Jozo (en riant) : Dis-moi alors pourquoi as-tu trompé Zrinko lorsque tu lui as dit que tu n’ira pas…

 

Ivanka : Mene je tako strah te bolnice. Ali kad je došlo to vrijeme oko pet i pol al moram ići. Sve me vuče gore. Moram ić.

Ivanka : J’avais tellement peur de cet hôpital. Mais lorsque l’heure est venue, vers 5h30, je sentais que je devais y aller [sur la colline]. Tout m’attire là-haut. Je dois y aller.

 

Fra Jozo : A što te vuče ?

Père Jozo : Mais qu’est-ce qui t’attire ?

 

Ivanka : I tako smo svi. Nemam pojma što me vuče. Moram ić.

Ivanka : C’est comme cela pour nous tous. Je n’ai pas idée de ce qui m’attire, je dois y aller.

 

Fra Jozo : A što misliš kako ćete danas ? Da više se ne zavarava svijet. Kako bi danas najlakše onaj sa svijetom ?

Père Jozo : Et que penses-tu. Que comptez-vous faire aujourd’hui pour ne plus tromper les gens ? Quelle serait la manière la plus facile pour vous y prendre aujourd’hui avec les gens ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Što ti misliš, što bi trebalo svijetu reći danas ? Da Gospa poruči ?

Père Jozo : Qu’en penses-tu, que devrait-on dire aux gens aujourd’hui ? Que Gospa a donné un message ?

 

Ivanka : Vako. Mi bi im rekli da ne dolaze više.

Ivanka : Voici : Nous pourrions leur dire de ne plus venir.

 

Fra Jozo : Da to Gospa poručuje, jeli ?

Père Jozo : Que c’est Gospa qui envoie ce message, n’est pas ?

 

Ivanka : Jer tako bi mi rekli da ne skuplja se, da milicija ona se obukla u civilno.

Ivanka : Nous leur dirions ainsi de ne pas se rassembler, que la police est habillée là en civil.

 

Fra Jozo : A to ćete im još danas reć ? Recimo da ne dođe, onda šta još narodu ?

Père Jozo : Et qu’est-ce que vous leur direz d’autre aujourd’hui ? Disons qu’ils ne viennent plus, que direz-vous d’autre aux gens ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : A kako ćeš to reći ? Recimo, nemojte dolaziti radi…

Père Jozo : Mais comment vas-tu le dire ? Voyons, ne venez pas parce que…

 

Ivanka : Jer je Gospa rekla da neće dolaziti više. Sve ono zemlju gdje Gospa staje sve je zemlju pokupilo.

Ivanka : Parce que Gospa a dit qu’elle ne viendra plus. Là où elle apparaît, les gens ont ramassé toute la terre.

 

Fra Jozo : A kaži mi ovo, kako ćeš reć narodu, a ako Gospa tako ne rekne ?

Père Jozo : Dis-moi donc : Comment vas-tu le dire aux gens si Gospa ne le dit pas ?

 

Ivanka : A ništa. Tako nam je Marinko reko da ona reknemo da više ne dolazi.

Ivanka : Et bien, Marinko nous a dit de dire qu’elle ne viendra plus.

 

Fra Jozo : Da reknete…

Père Jozo : De dire…

 

Ivanka : Jer svi govore : « Bolesna mi djeca, ovo aj pitajte za njih ».

Ivanka : Car tous nous disent : « Mes enfants sont malades, allez-y, demandez pour eux ».

 

Fra Jozo : Ovo me zanima. Recimo, i ti danas kažeš nema Gospe, više neće dolazit jel, i ti već sada to znaš ?

Père Jozo : Dis moi, j’aimerais savoir ceci : Tu dis par exemple qu’aujourd’hui, il n’y a pas de Gospa, elle ne viendra plus, et tu le sais d’avance ?

 

Ivanka : Tako su rekli.

Ivanka : Ils l’ont dit ainsi.

[p. 134]

Fra Jozo : Pa zašto kažeš da… A ko je tako rekao, Marinko ?

Père Jozo : Et pourquoi dis-tu que… Qui a dit cela ? Marinko ?

 

Ivanka : Ja. Da reknemo narodu da više se neće prikazivat.

Ivanka : Oui [Il nous a dit] de dire aus gens qu’elle n’apparaîtra plus.

 

Fra Jozo : A je l’ te strah to, recimo, podvaliti Gospi ako to kad ti s Gospom nisi razgovarala ? Znaš, je l’ te strah podvaliti ? Gospa govori, a ona ne govori, znaš, znaš…

Père Jozo : Mais voyons, tu n’as pas peur de faire dire cela à Gospa alors que tu ne lui en a pas encore parlé ? Tu n’as pas peur d’insinuer que Gospa a dit ce qu’ elle n’a pas dit ? Tu sais, tu sais…

 

Ivanka : Pa upitat ćemo je, smijemo li tako. I pitali smo je isto da li ćemo mi ovo izdržati što nas stalno progone, to. Ona je rekla : « Hoćete, anđeli moji dragi » .

Ivanka : Mais nous allons lui demander, si nous pouvions le faire. Nous lui avons demandé aussi si nous allions être capables d’endurer tout cela. Parce que nous sommes sans cesse persécutées. Elle a dit : « Vous le pourrez, mes chers anges. »

 

Fra Jozo : Komu je rekla ?

Père Jozo : À qui a-t-elle dit cela ?

 

Ivanka : Nama svima.

Ivanka : À nous tous.

 

Fra Jozo : A jesu to svi čuli ?

Père Jozo : Est-ce que tout le monde l’a entendu ?

 

Ivanka : Jesu.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Ozbiljno, Ivanka ?

Père Jozo : Sérieusement, Ivanka ?

 

Ivanka : Ozbiljno.

Ivanka : Sérieusement.

 

Fra Jozo : Kaži mi ovo, ti se nisi ništa promijenila. Znači ista si, ista. A Gospu si kažeš vidjela. Pa kako to na tebe ništa ne utječe, niti te strah, niti išta poduzimaš, niti li ti ona išta kazuje. Ona vama prva dosad ništa nije govorila, jelde ?

Père Jozo : Dis-moi donc, tu n’as pas du tout changé. Tu es la même, la même. Et tu dis avoir vu Gospa. Comment se fait-il que cela ne t’influence aucunement, tu n’as pas peur, tu n’entreprends rien, elle [Gospa] ne te dit rien. Jusqu’à maintenant, elle n’a pas parlé la première, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Samo nam je rekla : « Anđeli moji ! »

Ivanka : Elle nous a seulement dit : « Mes anges ! »

 

Fra Jozo : A znaš što ćete je danas pitati ? Što će vam odgovoriti ? Ajde zašto bi je danas pitala ? Zašto ste još dogovorili, ajde pravo mi reci nako.

Père Jozo : Sais-tu ce que vous allez lui demander aujourd’hui ? Que va-t-elle vous répondre ? Voyons, que lui demanderais-tu aujourd’hui ? Dis-moi, qu’avez-vous convenu ensemble, dis le ouvertement.

 

Ivanka : Ako, Marinko je to isto reka, ako ona nema moći da neki znak upita Isusa da pomogne. Eto !

Ivanka : Marinko a dit aussi que si elle ne peut pas nous laisser un signe, de demander à Jésus de l’aider. Voilà !

 

Fra Jozo : A dobro, dakle, Marinko tako misli. A šta misle drugi ?

Père Jozo : Alors donc Marinko pense ainsi. Et que pensent les autres ?

 

Ivanka : Pa isto tako.

Ivanka : La même chose.

 

Fra Jozo : A šta misliš ti, recimo ?

Père Jozo : Mais voyons, qu’en penses-tu ?

 

Ivanka : Pa to je tačno.

Ivanka : Que c’est exact.

 

Fra Jozo : Koje ?

Père Jozo : Quoi ?

 

Ivanka : Pa to da je pitamo, možda ona to i ne može. Šta ja znam.

Ivanka : De le lui demander, peut-être qu’elle ne le peut pas. Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Pa dobro, neznam Ako ona tebi govori i ti ne možeš zapamtit što ti govori, ti se ne sjećaš govora.

Père Jozo : Et bien, quand elle te parle, peux-tu retenir ce qu’elle te dit ? Tu ne t’en rappelles pas ?

 

Ivanka : Mogu.

Ivanka : Je peux.

 

Fra Jozo : A možeš ti zapamtit, šta je sinoć govorila, molim te ?

Père Jozo : Tu peux retenir. Qu’a-t-elle dit hier soir, s’il te plaît ?

 

Ivanka : Vako. Pitali smo je za… da li će…

Ivanka : Voilà. Nous lui avons demandé pour… si…

 

Fra Jozo : Ko je pitao ?

Père Jozo : Qui a demandé ?

 

Ivanka : Meni se čini da je Mirjana upitala da li ćemo izdržat to.

Ivanka : Il me semble que c’est Mirjana qui a demandé comment nous allions endurer tout cela.

 

Fra Jozo : Čekaj ! Dobro Mirjana, a ko je Mirjani to reka da je upita, je li Marinko ? Jeste li se prije dogovorili ? Je Marinko ?

Père Jozo : Attends ! Bon, Mirjana ? Mais qui a dit à Mirjana de lui demander ça ? Était-ce Marinko ? Vous êtes-vous entendu avant ? C’est Marinko ?

 

Ivanka : Je. Da nam je sinoć ona ta pitanja i onda sam ja pitala koliko će sa nama ostati još. Onda što smo još pitali, za tog jednog malog i pitali smo još šta da ovom narodu, šta ona želi od nas. To je sve.

Ivanka : Oui. Hier soir, il nous a donné ces questions. Alors, je lui ai demandé combien de temps elle va encore rester avec nous. Qu’avons-nous demandé encore ? Pour ce petit [Daniel Setka] et nous lui avons demandé aussi quoi dire aux gens, que veut-elle de nous. C’est tout.

[p. 135]

Fra Jozo : Ali ništa vam nije rekla.

Père Jozo : Mais elle n’a rien répondu ?

 

Ivanka : Pa odgovor nam je dala.

Ivanka : Elle nous a donné la réponse.

 

Fra Jozo : Koji ?

Père Jozo : Laquelle ?

 

Ivanka : Sve.

Ivanka : Toutes.

 

Fra Jozo : Pa koji je odgovor dala ? Koja no su pitanja bila ? Koje je bilo prvo pitanje ?

Père Jozo : Quelle réponse a-t-elle donnée ? Et d’abord, quelles étaient les questions ? Quelle était la première question ?

 

Ivanka : Prvo pitanje da li ćemo mi to izdržati.

Ivanka : La première question : Pourrons-nous endurer tout cela ?

 

Fra Jozo : I što je rekla ?

Père Jozo : Et qu’a-t-elle répondu ?

 

Ivanka : A ona je rekla : « Hoćete, anđeli moji dragi ! »

Ivanka : Elle a dit : « Vous le pourrez, mes chers anges ! »

 

Fra Jozo : A drugo pitanje ?

Père Jozo : Et la deuxième question ?

 

Ivanka : Drugo pitanje ja sam pitala onaj koliko će s nama ostati, « koliko god vi hoćete, koliko god vi želite », tako.

Ivanka : Deuxième question : J’ai demandé combien de temps elle va rester avec nous ? « Autant que vous voulez, autant que vous désirez » .

 

Fra Jozo : Dalje ?

Père Jozo : Et ensuite ?

 

Ivanka : Onda za tog malog rekla je nek čvrsto vjeruju da će ozdravit.

Ivanka : Alors pour ce petit [Daniel Setka] elle a dit qu’ils croient fermement et il va guérir.

 

Fra Jozo : I ništa drugo nije govorila ? I nije rekla da će doć danas ?

Père Jozo : N’a-t-elle rien dit d’autre ? Et n’a-t-elle pas dit qu’elle reviendrait aujourd’hui ?

 

Ivanka : Jeste, jeste. Još onaj doktorica.

Ivanka : Oui, oui. Et aussi cette femme médecin.

 

Fra Jozo : Šta doktorica ?

Père Jozo : Quoi, cette femme médecin ?

 

Ivanka : Doktorica je pitala. Rekla nam da je pitamo da li ona može da je dirne. I mi smo je pitali. Kaže ona a uvijek je bilo nevjernih Juda. Neka priđe !

Ivanka : La femme médecin [Darinka Glamuzina] a demandé, elle nous a dit de demander si elle peut la toucher. Et nous lui avons demandé [à Gospa]. Elle a répondu qu’il y a toujours eu des Judas incrédules. Qu’elle approche !

 

Fra Jozo : Pa nije Juda bio bez vjere.

Père Jozo : Mais Judas n’était pas incrédule.

 

Ivanka : Nevjernika ! A izdajica je bio.

Ivanka : Incrédule ! Mais il était traître.

 

Fra Jozo : Ma znam. Al ne mora bit izdajica nevjernik, ako nije primio dar vjere, već Toma je bio nevjernik. Kako ti je došlo na pamet Juda da rekneš jer to možda zbog tog što je izdao Isusa ?

Père Jozo : Je sais mais un traître n’est pas nécessairement incroyant s’il n’a pas reçu le don de la foi. C’est plutôt Thomas qui était incrédule. Comment cela t’es venu à l’idée de dire Judas ? Peut-être parce qu’il a trahi Jésus ?

 

Ivanka : Pa to je ona rekla. Nisam ja.

Ivanka : Mais c’est elle qui a dit cela, non pas moi.

 

Fra Jozo : Ko ?

Père Jozo : Qui ?

 

Ivanka : Pa Gospa.

Ivanka : Mais Gospa.

 

Fra Jozo : Kome je rekla ?

Père Jozo : À qui l’a-t-elle dit ?

 

Ivanka : Pa nama. To je Mirjana isto pitala.

Ivanka : À nous. Mirjana aussi l’a demandé.

 

Fra Jozo : Znam a je li tebi to rekla ?

Père Jozo : Je sais, mais est-ce qu’elle t’a dit cela à toi ?

 

Ivanka : Pa čula sam i ja to. Svi smo čuli.

Ivanka : Je l’ai entendu moi aussi. Nous l’avons tous entendu.

 

Fra Jozo : A zašto će reć ona Juda kad zna ona da je Juda imao vjeru kao apostol ? On je imao vjeru.

Père Jozo : Pourquoi dirait-elle Judas quand elle sait que Judas en tant qu’apôtre avait la foi ? Il avait la foi.

 

Ivanka : Šta ja znam. I ona kad je dirnula ona je otišla. I ona je isto rekla da je vidjela oblak kad je otišla.

Ivanka : Qu’est-ce que j’en sais ? Et quand cette femme médecin l’a touchée, elle est partie. Elle [femme médecin] a dit qu’elle a vu un nuage quand elle [Gospa] est partie.

[p. 136]

Fra Jozo : Je l’ još iko vidio išta osim vas ?

Père Jozo : À part vous, quelqu’un d’autre a-t-il vu quelque chose ?

 

Ivanka : Meni se čini da je Ana nešto vidila, Vidina sestra. Tako mi bar se čini.

Ivanka : Il me semble que la sœur de Vicka, Ana, a vu quelque chose, il me semble du moins.

 

Fra Jozo : Znam nešto, ali Gospu ili…

Père Jozo : Je sais, quelque chose, mais était-ce Gospa ou…

 

Ivanka : Ne znam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Pa zašto ne možete nekoga povest ko bi od vaših kolega odnosno vaših prijatelja isto tako vidjeli i pokazali mu. Kako ne možete na njega utjecati da on vidi.

Père Jozo : Pourquoi ne pouvez-vous pas amener un de vos amis pour qu’il puisse voir aussi, pour lui montrer. Vous ne pouvez pas l’ influencer pour qu’il voit ?

 

Ivanka : Šta ja znam. Neznam ni ja to. I ja se čudim kako ja to mogu vidjeti.

Ivanka : Qu’est-ce que j’en sais ? Je n’en sais rien. Moi aussi je suis étonnée de voir cela.

 

Fra Jozo : A vidiš ti kada prva ?

Père Jozo : Vois-tu parfois la première ?

 

Ivanka : Vidim.

Ivanka : Je vois.

 

Fra Jozo : Pa kažeš njima : « Evo je » .

Père Jozo : Et tu leur dis : « La voici » .

 

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : I onda oni vide tek.

Père Jozo : Et c’est alors seulement qu’ils voient ?

 

Ivanka : I onda kad im ja pokažem. Oni su gore a ne gledaju vako nekad dole gledaju.

Ivanka : Et alors, quand je leur montre, ils sont là haut mais ils ne regardent pas, ils regardent plutôt vers le bas.

 

Fra Jozo : Pa kako je neće gledati… ako gleda u nj kako je neće vidjet ako je on može vidjet.

Père Jozo : Mais comment il ne la regarde pas… s’il regarde comment ne la verrait-il pas puisqu’un autre peut la voir ?

 

Ivanka : Ko ?

Ivanka : Qui ?

 

Fra Jozo : Što ti maraš kazat : « Eno je » ?

Père Jozo : Pourquoi dois-tu dire : « La voilà » ?

 

Ivanka : A tako oni meni govore.

Ivanka : Eux aussi me disent la même chose

 

Fra Jozo : Šta govore ?

Père Jozo : Qu’est-ce qu’ils disent ?

 

Ivanka : Govore : « Eno, eno je. Svjetlost je ! » .

Ivanka : Ils disent : « Voilà, la voilà. Il y a la lumière ! »

 

Fra Jozo : Pa je svjetlost. Pa ne mora to biti Gospa.

Père Jozo : C’est la lumière. Mais cela n’est pas nécessairement Gospa.

 

Ivanka : Prvo svjetlost se vidi, pa onda Gospa za njom. Jutros smo isto trčali gore, svjetlost je bila.

Ivanka : On voit d’abord la lumière, ensuite Gospa. Ce matin aussi nous avons couru en haut. Il y avait de la lumière [le 30 juin avant midi].

 

Fra Jozo : A je l’ iko vidio osim tebe svjetlost ?

Père Jozo : Quelqu’un d’autre que toi a-t-il vu la lumière ?

 

Ivanka : Pa svjetlost mi nismo vidjeli, žene nam rekle, ove što su bile na njivama.

Ivanka : La lumière nous ne l’avons pas vue, c’est les femmes qui nous l’ont dit, celles qui étaient dans les champs.

 

Fra Jozo : Je l’ vas učila ikakvu molitvu molit ?

Père Jozo : Est-ce qu’elle vous a appris quelques prières ?

 

Ivanka : Ništa.

Ivanka : Rien.

 

Fra Jozo : Pa kako vas nije do sada učila ? S kojima je razgovarala uvijek su… recimo, učila je krunicu molit, ove u Fatimi, kako se moli krunica i rekla je molite za obraćenje grešnika.

Père Jozo : Comment se fait-il qu’elle ne vous a pas enseigné jusqu’à maintenant ? Voyons, elle a appris à dire le rosaire à ceux avec qui elle a conversé, par exemple à ceux de Fatima : comment dire le rosaire et prier pour la conversion des pécheurs.

 

Ivanka : Nije nam ništa to. Šta god je mi pitamo ona odgovara i ništa nam vako ne govori.

Ivanka : Rien de cela. Elle répond à tout ce que nous lui demandons et rien d’autre.

 

Fra Jozo : Pa kako vam nešto ne odgovori novo već vazda isto odgovara.

Père Jozo : Mais comment se fait-il qu’elle ne vous dise rien de nouveau mais répond toujours la même chose ?

 

Ivanka : Šta ja znam.

Ivanka : Qu’est-ce que j’en sais ?

[p. 137]

Fra Jozo : Šta misliš šta ćeš je danas pitat. Recimo, ti ćeš kazat da je rekla da ne dolazi, dalje ?

Père Jozo : Que penses-tu lui demander aujourd’hui ? Disons, tu vas dire qu’elle a dit de ne plus venir, et ensuite ?

 

Ivanka : Ja ne znam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Šta ćeš kazat narodu ? Šta ćeš ti još narodu reći ?

Père Jozo : Qu’est-ce que tu vas dire aux gens ? Quoi d’autre vas-tu dire aux gens ?

 

Ivanka : Šta ću reći !

Ivanka : Que vais-je leur dire !

 

Fra Jozo : Recimo, da ne dolazi i dalje ?

Père Jozo : Disons, qu’ils ne viennent pas, et puis ?

 

Ivanka : Neznam. Pa neznam šta ću ?

Ivanka : Je ne sais pas, je ne sais pas quoi dire.

 

Fra Jozo : Pa moraš mislit. Koliko si jučer smislila šta ćeš reć narodu. Je l’ si mogla za petnaest minuta, za dvadeset, za pola sata.

Père Jozo : Tu dois réfléchir. Combien de temps cela a-t-il pris hier pour penser à ce que tu allais dire aux gens ? Cela t’a pris 15, 20 ou 30 minutes ?

 

Ivanka : Zašto ?

Ivanka : Pourquoi ?

 

Fra Jozo : Za koliko, recimo, je Marinko vama napisao ta pitanja ? Odgovore i to što treba reći, što treba odgovoriti.

Père Jozo : Combien de temps a pris Marinko pour vous écrire les questions, les réponses, et tout ce qu’il faut dire : ce qu’il faut répondre ?

 

Ivanka : Nije odgovore on pisa, samo pitanja.

Ivanka : Il n’a pas écrit les réponses, seulement les questions.

 

Fra Jozo : Koji ?

Père Jozo : Lesquelles ?

 

Ivanka : Pitanja ta šta smo pitali jučer.

Ivanka : Ces questions que nous avons posées hier.

 

Fra Jozo : Pa kakvo pitanje ? Pa to, bona, što ste govorili narodu, mislim jučer. To ste s Marinkom. Pa jeste li se spremili za danas ?

Père Jozo : Mais quelles questions ? Voyons, ma pauvre, je veux dire : Qu’avez-vous dit aux gens hier ? Vous l’avez fait avec Marinko ? Vous êtes-vous préparés pour aujoud’hui ?

 

Ivanka : Nismo. Samo to Mirjana će pitati.

Ivanka : Non. Mirjana seulement va demander cela.

 

Fra Jozo : Koje ?

Père Jozo : Quoi ?

 

Ivanka : To ako Gospa ne može moći da da neki znak.

Ivanka : Si Gospa ne peut pas donner de signe.

 

Fra Jozo : A je li išta tebi rekao da pitaš ti ?

Père Jozo : Est-ce que il [Marinko] t’a dit à toi, de demander quelque chose ?

 

Ivanka : Nije meni ništa.

Ivanka : Non, rien à moi.

 

Fra Jozo : A jel…

Père Jozo : Et est-ce que…

 

Ivanka : I isto jučer pitala je onaj ona doktorica da pita kako da pomiri narod, je l’ iste vjere ili još neke vjere. Ona je samo rekla : « Samo je jedna vjera i jedan Bog, samo je jedan Duh i jedna vjera. »

Ivanka : Hier aussi, cette femme médecin [D. Glamuzina] a dit de demander comment réconcilier les gens, qu’ils soient de la même religion ou d’une autres. Elle [Gospa] a seulement répondu : « Il n’y a qu’une foi et qu’un Dieu. Il n’y a qu’un seul Esprit et une seule foi. »

 

Fra Jozo : Koji je to pitao je l’ iste vjere ?

Père Jozo : Qui a demandé cela : « qu’ils soient de la même religion ? »

 

Ivanka : Mirjana. Ona doktorica joj rekla.

Ivanka : Mirjana. Cette femme médecin lui a dit [de le demander].

 

Fra Jozo : A znači i doktorica može s njom razgovarat.

Père Jozo : Cela signifie que la femme médecin pouvait converser avec elle.

 

Ivanka : Doktorica je bila sa nama i sve je ona…

Ivanka : La femme médecin était avec nous et elle a…

 

Fra Jozo : Ma koja doktorica ? Ta što vas je pregledavala ?

Père Jozo : Mais quelle femme médecin ? Celle qui vous a examinés ?

 

Ivanka : Iz Čitluka. I ona kaže osjetila oblak je…

Ivanka : De Čitluk. Elle a dit qu’elle a ressenti aussi le nuage qui…

 

Fra Jozo : A ta doktorica što su pričale žene o njoj, je li, pa šta je osjetila, molim te, ispričaj mi ?

Père Jozo : Est-ce cette femme médecin dont les femmes ont parlé, qu’a-t-elle ressenti, raconte-moi, s’il te plaît ?

 

Ivanka : Oblak, oblak da je osjetila kad je otišla.

Ivanka : Le nuage, elle a ressenti le nuage lorsqu’elle [Gospa] est partie.

 

Fra Jozo : Doktorica ?

Père Jozo : La femme médecin ?

[p. 138]

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : A je si li ti vidjela oblak ? Nisi ti ?

Père Jozo : Et toi, as-tu vu le nuage ? Pas toi ?

 

Ivanka : Jest. Ona uvijek na oblaku odlazi.

Ivanka : Si. Elle se tient toujours sur un nuage.

 

Fra Jozo : U oblaku. Jesi li vidila križ ?

Fra Jozo : Sur un nuage ? As-tu vu la croix ?

 

Ivanka : Nisam. Kada sam križ vidila to je bio četvrti… koji…

Ivanka : Non. Quand j’ai vu la croix, c’était le 4e… lequel déjà ?

 

Fra Jozo : Šta ja znam kada.

Père Jozo : Je ne sais pas quand.

 

Ivanka : Vidjela sam, dva put smo vidjeli križ. Jednom Marija, jednom ja.

Ivanka : Je l’ai vu, deux fois nous avons vu la croix. Marija une fois, et moi une autre.

 

Fra Jozo : A zašto Ivan više nit ne vidi nit ne čuje ?

Père Jozo : Et pourquoi Ivan ne voit-il plus et n’entend-il plus ?

 

Ivanka : Koji Ivan ?

Ivanka : Quel Ivan ?

 

Fra Jozo : Ovaj.

Père Jozo : Celui-ci.

 

Ivanka : Vidi Ivan.

Ivanka : Ivan voit.

 

Fra Jozo : Je l’ jučer on bio tamo ?

Père Jozo : Était-il là-bas hier ?

 

Ivanka : Je… nije…

Ivanka : Oui… Non…

 

Fra Jozo : Što njega to ne zanima ništa više ?

Père Jozo : Est-ce que cela ne l’intéresse plus ?

 

Ivanka : Ne znam. Evo, pitaj te ga. Kaže on : « Više nikad neću dolaziti » . Mene je bilo strah bolnice.

Ivanka : Je ne sais pas. Demandez-lui. Il a dit : « Je ne viendrais plus jamais. » Moi, j’avais peur de l’hôpital.

 

Fra Jozo : Što te je bilo strah ako je bila Gospa sa tobom.

Père Jozo : Pourquoi avais-tu peur si Gospa était avec toi ?

 

Ivanka : Pa znam. A kad dođe to vrijeme…

Ivanka : Je sais, mais quand vient le temps…

 

Fra Jozo : Pa jeste li postale… ja mislim da ste i sad najpopularnije u…

Père Jozo : Mais vous êtes devenus… Je crois que vous êtes maintenant les plus populaires au… [village]

 

Ivanka : Kamere nas snimaju. [Smiju se.]

Ivanka : Les caméras nous filment. [Ils rient.]

 

Fra Jozo : Ozbiljno ? U selu ja mislim da vas sada najviše cijene i vole. Zanima se svak za vas ?

Père Jozo : Sérieusement ? Au village, je crois que vous êtes maintenant les plus aimées et les plus appréciées. Tout le monde s’intéresse à vous.

 

Ivanka : A i Ana, Vidina sestra, isto vidi nešto. Svjetlost vidi. Mi govorimo šta nas snimate, šta nas slikate ? Kud god polazimo, idemo, svi nas slikaju. Sve nas snima. I žele da prodaju.

Ivanka : Ana, la sœur de Vida [Vicka] voit aussi quelque chose. Elle voit la lumière. Nous disons, pourquoi nous filmez-vous, pourquoi prenez-vous des photos de nous ? Où que nous passions, où que nous allions, tous nous photographient. Tout le monde nous filme. Ils veulent vendre [les photos].

 

Fra Jozo : A šta, bili ti volila da ja pođem malo gore ?

Père Jozo : Mais quoi, aimerais-tu que j’aille un peu là-haut ?

 

Ivanka : Pođite.

Ivanka : Allez-y.

 

Fra Jozo : Šta misliš ti, recimo, ovako, trebam li ja ići ?

Père Jozo : Qu’en penses-tu, voyons, dois-je y aller ?

 

Ivanka : Pa pođite ako vi želite.

Ivanka : Eh bien allez-y si vous désirez.

 

Fra Jozo : A ja uopće ne osjećam potrebu.

Père Jozo : Mais je n’en ressens pas du tout le besoin.

 

Ivanka : Ali milicija…

Ivanka : Mais la milice…

 

Fra Jozo : A zašto ne ako je Gospa ?

Père Jozo : Mais pourquoi pas si c’est Gospa ?

 

Ivanka : Pa !

Ivanka : Et bien !

 

Fra Jozo : A zašto onaj, se Gospa ne ukaže u crkvi ?

Père Jozo : Mais pourquoi Gospa n’apparaît-elle pas dans l’église ?

 

Ivanka : Pa šta ja znam. To je mi nismo pitali.

Ivanka : Qu’est-ce que j’en sais. Nous ne lui avons pas demandé.

 

Fra Jozo : Pa jeste pitali neki dan. Kako je jučer bila ubučena ?

Père Jozo : Mais vous lui avez demandé l’autre jour. Comment était-elle habillée, hier ?

 

Ivanka : Isto, potpuno ista. Potpuno ista uvijek.

Ivanka : Pareil, exactement la même, toujours la même.

 

Fra Jozo : I uvijek na isti način govori, je l’ de ono kao…

Père Jozo : Elle parle toujours de la même manière, n’est-ce pas ? Comme si…

[p. 139]

Ivanka : Kao da pjeva.

Ivanka : Comme si elle chantait.

 

Fra Jozo : Je l’ jučer kazala šta ćete molit, šta ćete pjevat ?

Père Jozo : Hier, vous a-t-elle dit quoi prier, quoi chanter ?

 

Ivanka : Ništa.

Ivanka : Rien .

 

Fra Jozo : Ništa.

Père Jozo : Rien ?

 

Ivanka : Ništa.

Ivanka : Rien.

 

Fra Jozo : Pa znaš li ti da je strašno narod uznemiren. Nikakvog znaka ne vidi. Vi se ne mijenjate. Osjeća narod da je strašno od vas prevaren, da je izigran. Kako ti to tumačiš ?

Père Jozo : Sais-tu que les gens sont terriblement troublés ? Ils ne voient aucun signe. Vous ne changez pas. Les gens se sentent terriblement trompés et déjoués par vous. Comment expliques-tu cela ?

 

Ivanka : Ja vjerujem u to. Ja je vidim. Šta mu ja mogu ? Da je narod vidi, ja ne bi sigurno vjerovala da je ja ne vidim.

Ivanka : J’y crois. Je la vois. Que puis-je faire ? Si les gens la voyaient, et que moi je ne la voyais pas, je n’y croirais certainement pas.

 

Fra Jozo : Kako ? Zar ti nisi vjerovala u Gospu prije, da Gospa postoji ?

Père Jozo : Comment ? Ne croyais-tu pas en Gospa avant, que Gospa existe ?

 

Ivanka : Jesam, to uvijek.

Ivanka : Cela oui, toujours.

 

Fra Jozo : Pa dobro. Ali do sada nisi nikad vidila a vjerovala si, jel ?

Père Jozo : Eh bien, mais jusqu’à maintenant, tu n’avais jamais vu mais tu y croyais, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Aha !

Ivanka : Oui !

 

Fra Jozo : Dobro. Onda šta tražiš sada, da je ponovno vidiš, šta li ?

Père Jozo : Bon. Alors, que cherches-tu, maintenant, à la voir de nouveau, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Zato.

Ivanka : C’est cela.

 

Fra Jozo : Znam, zašto zato ako, recimo, Ive, naprimjer ti vidiš Gospu. I sad si sretna i radosna. Ali ona ti ništa ne kaže šta je tebi činiti. Pitala si je samo za mamu i ništa više. Dobro, šta je ne pitaš još za nekoga drugoga, ili tebe ne zanima niko više drugi ?

Père Jozo : Je sais, mais pourquoi, voyons, Iva, si par exemple tu vois Gospa maintenant, tu es heureuse et comblée. Mais elle ne dit rien de ce que tu dois faire ? Tu l’as seulement questionnée pour ta maman, rien d’autre. Bon, pourquoi ne demandes-tu pas pour quelqu’un d’autre, ou personne d’autre ne t’intéresse ?

 

Ivanka : Pa pitali smo. Koliko svijeta dolazi kod nas da pitamo za nekakve slijepe, pa za neko dijete. A taj čovjek što smo pitali za njega, isto za to njegovo dijete i došao k nama kaže poklon da nam kupi. Kakav poklon ?

Ivanka : Nous l’avons interrogée. Tellement de gens viennent chez nous, pour que nous demandions pour un aveugle, puis pour un enfant [Daniel Setka]. Et cet homme, pour qui nous avons demandé pour son enfant, est venu chez nous en disant qu’il nous achèterait un cadeau. Quel cadeau ?

 

Fra Jozo : Pa šta recimo, si je ti pitala za dijete ?

Père Jozo : En fait qu’as-tu demandé pour cet enfant ?

 

Ivanka : Ne. Jakov mali.

Ivanka : Ce n’est pas moi, c’est le petit Jakov.

 

Fra Jozo : A kud je gledala Gospa kad je Jakov upitao ?

Père Jozo : Dans quelle direction regardait Gospa pendant que Jakov demandait ?

 

Ivanka : U dijete. Tačno onako gledala u njega.

Ivanka : Vers l’enfant. Elle a précisément regardé vers l’enfant.

 

Fra Jozo : Što ga nije ozdravila ?

Père Jozo : Pourquoi ne l’a-t-elle pas guéri ?

 

Ivanka : Pa rekla je neka mali, nek tata, roditelji nek vjeruju čvrsto i da će ozdraviti.

Ivanka : Mais elle a dit que le petit, le père et ses parents croient fermement, et il guérira.

 

Fra Jozo : Pa što im nisi kazala ?

Père Jozo : Mais pourquoi ne leur as-tu pas dit ?

 

Ivanka : Pa rekli smo to njima.

Ivanka : Nous le leur avons dit.

 

Fra Jozo : A šta oni ?

Père Jozo : Comment ont-ils réagi ?

 

Ivanka : Pa ništa. Kaže : « Hvala vam » . Hoće oni da poklone da nam kupuju.

Ivanka : Eh bien, rien. Ils ont dit : « Merci à vous » . Ils voulaient nous acheter des cadeaux.

 

Fra Jozo : Znam, al kad nije ozdravilo. Poklone ? Što si smješna.

Fra Jozo : Je sais, mais puisqu’il n’est pas guéri. Des cadeaux ? Que tu es ridicule.

[p. 140]

Ivanka : Pa nemam pojma. Tako on govori to.

Ivanka : Je n’en ai aucune idée. C’est lui qui l’a dit.

 

Fra Jozo : Ive, ti moraš, ovdje smo pred Bogom i pred križem. Vidiš ovaj križ ?

Fra Jozo : Iva, tu dois, ici nous sommes devant Dieu et devant la croix. Vois-tu cette croix là ?

 

Ivanka : Vidim.

Ivanka : Je la vois.

 

Fra Jozo : Strašno je, strašno je izigravati se s vjerom, znaš ?

Père Jozo : C’est terrible. C’est terrible de jouer avec la foi, sais-tu ?

 

Ivanka : Znam.

Ivanka : Je sais.

 

Fra Jozo : Strašno je se izigravati s vjerom i Bog to ne može ostaviti nekažnjeno.

Père Jozo : C’est terrible de jouer avec la foi, et Dieu ne peut pas laisser cela impuni.

 

Ivanka : Ma znam. Al kad ja vidim ne može to, nije to laž. Vidim ju kao i vas tu.

Ivanka : Je sais. Mais puisque je la vois, cela [la punition] n’est pas possible, ce n’est pas un mensonge. Je la vois comme je vous vois.

 

Fra Jozo : Znam, al morate reć narodu onda ne samo što vidite već…

Père Jozo : Je sais, mais alors vous devriez dire aux gens, non seulement ce que vous voyez, mais…

 

Ivanka : Ja sam sigurna da će jednog dana znak, sigurna to, to sam u to uvjerena.

Ivanka : Je suis certaine qu’un jour, il y aura un signe. C’est certain, j’en suis convaincue.

 

Fra Jozo : Pa gdje će ga ostaviti ?

Père Jozo : Et où est-ce qu’elle va le laisser ?

 

Ivanka : Na onom brdu gore. Sigurno je to.

Ivanka : Sur cette colline, là-haut. C’est sûr.

 

Fra Jozo : A kakav ti očekuješ znak ?

Père Jozo : Et quel signe attends-tu ?

 

Ivanka : Pa kakav god bio.

Ivanka : N’importe lequel.

 

Fra Jozo : Imaš sad jednu predodžbu znaka, jednu sliku koji bi to bio znak ?

Père Jozo : As-tu maintenant une idée du signe, une image de ce que pourrait être ce signe ?

 

Ivanka : Pa ne znam. Ja bi najviše volila da je narod vidi, svi da je vide.

Ivanka : Je ne le sais pas. Je préférerais que tout le monde la voie, que tous la voient.

 

Fra Jozo : Dalje ima li još kakav znak ?

Père Jozo : Quel autre signe ?

 

Ivanka : Da nešto im rekne, to, a može i na zemlji nešto ostavit. A narod govori vodu.

Ivanka : Qu’elle leur dise quelque chose. Mais ça peut être aussi qu’elle laisse quelque chose sur la terre. Les gens parlent d’eau.

 

Fra Jozo : Šta misliš, bili mogla vodu ? Imaš li mišljenje tako da bi mogla vodu ?

Père Jozo : Crois-tu que cela pourrait être de l’eau ? Penses-tu que cela pourrait être de l’eau ?

 

Ivanka : Šta ne bi, što ne bi.

Ivanka : Pourquoi pas, pourquoi pas.

 

Fra Jozo : Mislim, lijepo bi bilo da izvire voda. Jesi zamišljala, recimo, kad bi vodu ? Što bi tebi bilo najdraže vodu ili…

Père Jozo : Cela serait beau si c’était l’eau qui jaillissait. As-tu imaginé, voyons, si c’était de l’eau ? Que préférerais-tu, l’eau ou…

 

Ivanka : Da je narod sve vidi.

Ivanka : Que tout le monde la voie.

 

Fra Jozo : Više nego vodu ? A šta misliš, može li to narod vidjeti ?

Père Jozo : Plus que de l’eau ? Et crois-tu que les gens puissent la voir ?

 

Ivanka : Ako Gospa hoće, može. Al kako će im se da pokaže, tamo psuju sve. A kad mi govorimo, kad pitamo…

Ivanka : Si Gospa le veut, c’est possible. Mais comment va-t-elle leur apparaître, si les gens blasphèment. Et pendant que nous parlons et que nous demandons…

 

Fra Jozo : A vidiš li ti da je tu prisutna Sotona, a ne Gospa ? U Lurdu se ne psuje, moja Ive !

Père Jozo : Mais vois-tu que c’est Satan qui est là et non Gospa ? À Lourdes, on ne blasphémait pas, Ivanka !

 

Ivanka : Ma znam ali…

Ivanka : Je sais, mais…

 

Fra Jozo : Tamo gdje se Gospa ukazuje, ne psuje se. Pa to je to što vas zavarava, nešto što nije Gospa, moja Ive. Ljudi psuju ovdje. Otvoren je prozor. Da vidiš kako je užasno čut.

Père Jozo : Là où Gospa apparaît, on ne blasphème pas, donc quelque chose vous trompe qui n’est pas Gospa, ma chère Iva. Les gens blasphèment ici. La fenêtre est ouverte. Si tu savais comme c’est terrible à entendre.

 

Ivanka : Kod nas ne psuje nitko.

Ivanka : Chez nous, personne ne blasphème.

 

Fra Jozo : Ma ide svijet, mislim, kad se vraća, znaš.

Père Jozo : Tu sais, les gens passent par ici, quand ils reviennent [de la colline].

[p. 141]

Ivanka : Ne znam. Psuje. Pa kako se njima pokazat ? Kako će kad psuju ?

Ivanka : Je ne sais pas. Ils blasphèment. Comment elle leur apparaîtra s’ils blasphèment ?

 

Fra Jozo : Ma znam, ti kažeš ne psuju.

Père Jozo : Je ne sais pas, tu dis qu’ils ne blasphèment pas.

 

Ivanka : Kad mi pitamo, ništa se ne čuju, ali kasnije…

Ivanka : Lorsque nous conversons avec Gospa, nous n’entendons rien, mais après…

 

Fra Jozo : Pa zar ti čuješ da narod govori dok ti razgovaraš ?

Père Jozo : Mais entends-tu les gens parler pendant que tu es en conversation [avec Gospa] ?

 

Ivanka : To sam čula, to sam čula od drugih kako psuju.

Ivanka : Je l’ai entendu des autres, les autres m’ont dis qu’ils blasphémaient.

 

Fra Jozo : Pa kako si čula da doktorica pita Gospu ?

Père Jozo : Comment as-tu entendu ce que la femme médecin demandait à Gospa ?

 

Ivanka : Pa ona mene vuče stalno. Pitaj ovo, pitaj ono. Pa više dosadno. Pitat ću to za Gospu, možeš je dirnut i eto. A ona je dirnula haljinu.

Ivanka : Elle ne cessait de me tirer. Demande ceci, demande cela. Ça devenait agaçant. Je demanderai à Gospa que tu puisses la toucher. Et elle a touché sa robe.

 

Fra Jozo : Pa šta kaže doktorica poslije ?

Père Jozo : Qu’est-ce que la femme médecin a dit après ?

 

Ivanka : Nije ništa. Samo je vidila kako odlazi oblak i rekla opet će doć.

Ivanka : Elle n’a rien dit. Elle a seulement vu le nuage s’en aller, et elle a dit qu’elle reviendrait.

 

Fra Jozo : Ko ?

Père Jozo : Qui ?

 

Ivanka : Doktorica.

Ivanka : La femme médecin.

 

Fra Jozo : Kako se zove ?

Père Jozo : Comment s’appelle-t-elle ?

 

Ivanka : I Ante isto. Darinka mi se čini. Ante onaj došo.

Ivanka : Darinka, il me semble, et Ante [Vujevic] aussi est venu.

 

Fra Jozo : Čuješ ! Hoćeš me poslušat nešto, Ive ?

Père Jozo : Écoute ! Veux-tu m’obéir pour quelque chose, Iva ?

 

Ivanka : Hoću.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Ajde, danas reci narodu.

Père Jozo : Vas-y aujourd’hui, dis aux gens.

 

Ivanka : Pa napišite. Ja ću to zaboravit do gore.

Ivanka : Mettez par écrit, car je l’oublierai d’ici là-haut.

 

Fra Jozo : Pa kako ćeš zaboravit ?

Père Jozo : Mais comment oublierais-tu ?

 

Ivanka : Neznam. Marinko je napisao i vi napišite.

Ivanka : Je ne sais pas. Marinko a écrit; écrivez vous aussi.

 

Fra Jozo : Pa je l’ napiše li ti sve Marinko ?

Père Jozo : Marinko t’écrit-il tout ?

 

Ivanka : Napiše. Pitanja. Ja upitam. Ja čitam u njeg i upamtim do gore.

Ivanka : Il écrit les questions. Je retiens, je lis chez lui et je retiens jusqu’en haut.

 

Fra Jozo : Pa čekaj ! Ali ja tebi moram napisat šta ćeš ti reć, ne pitanje. Ja odgovor moram tebi napisat, ne pitanje.

Père Jozo : Attends ! Je dois t’écrire non pas la question mais ce que tu vas dire. Je dois t’écrire la réponse, non pas la question.

 

Ivanka : Kako će odgovor ! ? Pa Gospa odgovara, ne mi.

Ivanka : Comment cela la réponse ! ? C’est Gospa qui répond, non pas nous.

 

Fra Jozo : Ne, ne. Ti moraš što ćeš reći narodu. Ja ću tebi napisat.

Père Jozo : Non, non, je dois t’écrire ce que tu dois dire aux gens.

 

Ivanka : Aha ! Dobro, ajde.

Ivanka : Ah bon ! Allez-y.

 

Fra Jozo : Hoćeš reć to ?

Père Jozo : Veux-tu le dire ?

 

Ivanka : Hoću.

Ivanka : Je veux bien.

 

Fra Jozo : Kako ćeš reć da Gospa to govori ?

Père Jozo : Comment diras-tu que c’est Gospa qui te le dit ?

 

Ivanka : Pitat ću prvo Gospu je l’ to valja tako.

Ivanka : Je veux d’abord demander à Gospa si c’est correct.

 

Fra Jozo : Pa hoćeš reć : « Gospa govori ovako », hoćeš li to ?

Père Jozo : Alors tu diras : « Gospa dit comme ceci » N’est-ce pas ?

 

Ivanka : Neću. Pitat ću prvo Gospu je l’ to mogu da reknem.

Ivanka : Non, je veux tout d’abord demander à Gospa si je peux le dire.

 

Fra Jozo : Joj !

Père Jozo : Mais voyons !

 

Ivanka : Pa ne mogu ja to da lažem.

Ivanka : Je ne peux pas mentir.

 

Fra Jozo : Ive, molim te, pa nije laž. Zato ja sam mislio da rekneš da dođe narod da molimo u crkvi. Koji želite moliti da vi iđete pred njima i dođete u crkvu. Mi ćemo metnut Gospin kip u crkvu i molili bi Boga.

Père Jozo : Iva, s’il te plaît, ce n’est pas un mensonge. J’ai pensé que tu pourrais dire aux gens qu’ils viennent prier dans l’église. Ceux qui désirent prier de vous suivre. Nous mettrons la statue de Gospa dans l’église et nous prierons Dieu.

[p. 142]

Ivanka : Dobro.

Ivanka : Bon.

 

Fra Jozo : Krunicu.

Père Jozo : Le rosaire.

 

Ivanka : Dobro.

Ivanka : C’est bien.

 

Fra Jozo : Eh ! Ko da je to nešto ružno ! Kako ćeš reć onda ?

Père Jozo : Eh ! Ce n’est pas mauvais, n’est-ce pas ? Comment le diras-tu alors ?

 

Ivanka : Reći ću ja : « Gospa je rekla ako možete da idemo u crkvu da tamo molimo. Koji žele da mole » . Je l’ valja tako ?

Ivanka : Je dirai : « Gospa a dit : « Si vous voulez, nous irons à l’église pour y prier, ceux qui désirent prier. » » Est-ce correct ?

 

Fra Jozo : Gospa je rekla…

Père Jozo : Gospa a dit…

 

Ivanka : Al prvo ću ja Gospu pitat da li ja to mogu reć.

Ivanka : Mais d’abord je dois demander à Gospa si je peux le dire.

 

Fra Jozo : Daj ! Kako ćeš reć, molim te. Gospa je rekla …

Père Jozo : Allons ! S’il te plaît, comment vas-tu le dire. Gospa a dit…

 

Ivanka : Da pođemo svi u crkvu, da tamo molimo.

Ivanka : Que nous allions tous à l’église pour y prier.

 

Fra Jozo : Ali pazi da ne idu bezbošci u crkvu.

Père Jozo : Mais fais attention que les athées n’entrent pas dans l’église.

 

Ivanka : Samo vjernici koji vjeruju.

Ivanka : Seulement les fidèles qui croient.

 

Fra Jozo : Vjernici koji što vjeruju ?

Père Jozo : Les fidèles qui croient en quoi ?

 

Ivanka : Koji vjeruju u Gospu.

Ivanka : Qui croient en Gospa.

 

Fra Jozo : Koji vjeruju u Boga da pođu oni. Molit ćemo krunicu.

Père Jozo : Ceux qui croient en Dieu, qu’ils viennent. Nous prierons le rosaire.

 

Ivanka : Dobro.

Ivanka : C’est bien.

 

Fra Jozo : Znaš.

Père Jozo : Tu sais.

 

Ivanka : Napišite.

Ivanka : Écrivez.

 

Fra Jozo : Kako ? Aj, ti napiši.

Père Jozo : Comment ? Vas-y, écris, toi.

 

Ivanka : Ma pišite vi, pišite vi.

Ivanka : Mais vous, écrivez, écrivez.

 

Fra Jozo : Dakle, kako ćeš reć, molim te ?

Père Jozo : Donc, comment diras-tu, s’il te plaît ?

 

Ivanka : Eto, pišite vi.

Ivanka : Voilà, vous écrivez.

 

Fra Jozo : Šta ću napisat, aj reci. Aj, molim te, reci mi.

Père Jozo : Qu’est-ce que je vais écrire, dis-le-moi. Vas-y, s’il te plaît, dis-le-moi.

 

Ivanka : Eto ! To recite, pa to.

Ivanka : Voilà ! Dites ceci, puis cela.

 

Fra Jozo : Gospa govori, ćemo tako staviti ? A šta ako ne govori ?

Père Jozo : Mettrons-nous que Gospa a dit ? Mais quoi si elle ne le dit pas ?

 

Ivanka : To ću ja pitat da li mognem. I onda ću mu reć da narod više ne dolazi i mi ćemo svake večeri opet gore sami sa njom biti. Tako mislim da je najbolje. Gospa govori da… Ima li još jedno pitanje ?

Ivanka : Moi, je lui demanderai si je le peux. Et ensuite, je dirai aux gens de ne plus venir, et nous irons tous les soirs de nouveau là-haut pour être seuls avec elle. Je crois que c’est ce qu’il y a de mieux. La Gospa dit que… Y a-t-il une autre question ?

 

Fra Jozo : Koje ? Kako ćeš postavit ovo pitanje, molim te ?

Père Jozo : Laquelle ? Comment vas-tu poser cette question, s’il te plaî t ?

 

Ivanka : Vako. Fino ću pitat : « Gospe, mogu li ovo da reknem narodu, da idemo svi u crkvu, da molimo a mi ćemo sutra opet doći gori da niko ne vidi » .

Ivanka : Comme ceci. Je lui demanderai gentiment : « Gospa, puis-je dire aux gens d’aller tous à l’église pour prier et demain nous reviendrons là-haut, sans que personne ne nous voie ? »

 

Fra Jozo : Kada, ujutro ?

Père Jozo : Quand, le matin ?

 

Ivanka : Ne ujutro. Isto u šest i pol.

Ivanka : Pas le matin. À la même heure, à 6h30 [après midi].

 

Fra Jozo : A gore na brdu. Ovako : « Tamo mi molimo krunicu », dalje…

Père Jozo : Là-haut sur la colline. Comme ça : « Là-bas nous réciterons le rosaire », et puis…

 

Ivanka : Samo neka dođu vjernici.

Ivanka : Que seuls les fidèles viennent.

[p. 143]

Fra Jozo : « Samo neka dođu vjernici ili moji štovatelji. » Kako ćemo staviti ?

Père Jozo : « Que seuls les fidèles viennent ou ceux qui me vénèrent. » Comment allons-nous l’écrire ?

 

Ivanka : Moji vjernici.

Ivanka : Mes fidèles.

 

Fra Jozo : To je, broj jedan, je l’ tako ? A i vi morate doći, znaš, ovdje.

Père Jozo : C’est la question numéro 1, n’est-ce pas ? Vous aussi vous devez venir ici, tu sais.

 

Ivanka : Doć ćemo.

Ivanka : Nous viendrons.

 

Fra Jozo : I onda vi ćete naprijed stati i ja ću tamo iznijeti mikrofon.

Père Jozo : Et alors, vous allez vous mettre en avant [dans l’église] et je vais sortir le micro.

 

Ivanka : Mikrofon ?

Ivanka : Le micro ?

 

Fra Jozo : Vi ćete moliti da vas se čuje.

Père Jozo : Vous allez prier pour qu’on vous entende.

 

Ivanka : Da.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : I vi ćete onda molit krunicu. Ja ću vam dat Očenaše i vi ćete molit krunicu, znaš. Ja ću vama dat tekst kako se moli.

Père Jozo : Alors vous allez réciter le rosaire. Je vous donnerai le chapelet et vous prierez le rosaire. Je vous donnerai un texte pour savoir comment prier.

 

Ivanka : Dobro.

Ivanka : C’est bien.

 

Fra Jozo : Kako se moli krunica.

Père Jozo : Pour savoir comment prier le rosaire.

 

Ivanka : Ne na oltar gore ?

Ivanka : Mais pas sur l’autel en haut ?

 

Fra Jozo : Ma možete pred oltarom klečat onda dolje ispred.

Père Jozo : Vous pouvez vous agenouiller devant l’autel, en bas, devant.

 

Ivanka : Prva klupa.

Ivanka : Au premier banc ?

 

Fra Jozo : Ne. Može prva klupa, a može i ondje gdje se pričešćuje narod.

Père Jozo : Non, ça pourrait être au premier banc ou peut-être là où les gens communient.

 

Ivanka : Ja bi više u klupu volila.

Ivanka : J’aimerais mieux au premier banc.

 

Fra Jozo : A gdje bi mi stavili kip po tvom mišljenju ? Gospin kip, gdje bi ga stavili ? Na sredini crkve ?

Père Jozo : Où mettrions-nous la statue, d’après toi ? La statue de Gospa, où la mettre ? Au milieu de l’église ?

 

Ivanka : Tamo nekako.

Ivanka : Quelque part là-bas.

 

Fra Jozo : Šta ćemo još pitat, molim te, daj reci mi.

Père Jozo : Qu’allons-nous demander encore, s’il te plaît, dis-moi.

 

Ivanka : Pa ne znam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Što bi bilo lijepo. Ajmo je pitat… ajmo je pitat… šta bi je pitali ?

Père Jozo : Qu’est-ce qui serait beau de lui demander ? Allons lui demander… Allons lui demander… Que pourrait-on lui demander ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Molitve ? Važi li to pitanje ?

Père Jozo : Des prières ? D’accord pour cette question ?

 

Ivanka : Može.

Ivanka : Cela peut aller.

 

Fra Jozo : Kako ćeš staviti ?

Père Jozo : Comment vas-tu mettre ?

 

Ivanka : Marijo, molimo te.

Ivanka : Marie, nous te demandons.

 

Fra Jozo : Marijo…

Père Jozo : Marie…

 

Ivanka : Nauči nas nešto moliti.

Ivanka : Apprends-nous à prier.

 

Fra Jozo : Nešto moliti. I šta smo ono maloprije govorili, molim te ? Kako ono ? Koji ti je… Koja ti je najdraža… Kako smo rekli ?

Père Jozo : À prier quelque chose, que disions-nous tout à l’heure, s’il te plaît ? Comment était-ce déjà ? Quelle est ta plus chère… Que disions-nous ?

 

Ivanka : Molitva.

Ivanka : Prière.

 

Fra Jozo : I pjesma. Četvrto pitanje : « Gdje si se sve do sad ukazivala ? » Važi li ?

Père Jozo : Et le chant. Quatrième question : « Où es-tu apparue jusqu’à maintenant ? » C’est correct ?

 

Ivanka : Je. « Do sada… »

Ivanka : Oui. « Jusqu’à maintenant… »

 

Fra Jozo : « Gdje si se do sada… »

Père Jozo : « Où es-tu jusqu’à maintenant… »

 

Ivanka : « Ukazivala. »

Ivanka : « Apparue. »

 

Fra Jozo : « Gdje si se do sada ukazivala narodu ? » A čuješ li večeras dakle u crkvi ćemo molit.

Père Jozo : « Où es-tu apparue aux gens, jusqu’à maintenant ? » Écoute, ce soir donc, nous allons prier à l’église.

[p. 144]

Ivanka : Večeras dobro.

Ivanka : Ce soir ? C’est bien.

 

Fra Jozo : Večeras. Samo nek ne navale bez vjere. Molit ćemo krunicu. Pa će to biti dobro.

Père Jozo : Ce soir. Seulement, que les athées ne se précipitent pas. Nous réciterons le rosaire. Cela va être bien.

 

 

Documents  |  Livres  |  Index thématique  |  Liens externes  |  Contact