Aux Sources de Medjugorje — Transcription des audiocassettes

Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la soirée du 28 juin 1981

Daria Klanac, Aux Sources de Medjugorje, Éditions Sciences et Culture, Montréal, 2014, 3e éd. (1re éd. 1998, ISBN 2-89092-240-5), chapitre viii, pages 101 à 112.

Pages liées

Les interrogatoires des premiers jours
 

 

 

 

[p. 101]

 
Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la soirée du 28 juin 1981
 

 

Original croate

Archives paroissiales de Medjugorje.
Transcription de Daria Klanac
révisée et corrigée en juillet 2014.

 

Traduction française
de Daria Klanac

Traduction révisée et corrigée en juillet 2014.

 

 

Fra Jozo Zovko ispituje Ivanku Ivanković, 28.6.81. uvečer.

Dans la soirée du 28 juin 1981, le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković (15 ans).

 

Fra Jozo : Ajde sjedi. I ti si je prva vidjela, jesi ?

Père Jozo : Vas-y, assieds-toi. Tu l’as vue la première, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Nisam. Mirjana.

Ivanka : Non. C’est Mirjana.

 

Fra Jozo : Ova što je tu sjedila ?

Père Jozo : Celle qui était assise ici ?

 

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : A ona je prva ?

Père Jozo : C’est elle qui l’a vue la première ?

 

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : A mali nije vidio večeras ?

Père Jozo : Et le petit [Jakov], ne l’a pas vue ce soir ?

 

Ivanka : Jeste. Svi smo je vidjeli.

Ivanka : Oui, nous l’avons tous vue.

 

Fra Jozo : I mali ?

Père Jozo : Et le petit aussi ?

 

Ivanka : I mali.

Ivanka : Le petit aussi.

 

Fra Jozo : No ?

Père Jozo : Non ?

 

Ivanka : Jeste, vidio je on, Jakov mali.

Ivanka : Oui, le petit Jakov l’a vue.

 

Fra Jozo : A je l’ čuo mali što je Gospa govorila.

Père Jozo : Est-ce que le petit a entendu ce que Gospa a dit ?

 

Ivanka : Nije dobro čuo kaže.

Ivanka : Il dit qu’il n’a pas bien entendu.

 

Fra Jozo : A to je. Znam da nešto kaže nije bilo u redu.

Père Jozo : Ah ! C’est cela. Je sais qu’il y avait quelque chose qui n’allait pas.

 

Ivanka : Nema veze. Ajde, ajde, pričajte, znam ja…

Ivanka (elle rit) : Cela n’a pas d’importance. Allez-y, vous pouvez raconter, mais je sais…

 

Fra Jozo : Šta znaš ? Zanima me ovo, Što si ti večeras vidjela ?

Père Jozo : Qu’est-ce que tu sais ? J’aimerais savoir qu’est-ce que tu as vu ce soir.

 

Ivanka : Ja sam vidjela Gospu.

Ivanka (avec un ton décidé) : J’ai vu Gospa.

 

Fra Jozo : Kakva ti je bila večeras ?

Père Jozo : Comment était-elle pour toi ce soir ?

 

Ivanka : Ista potpuno kao i prije.

Ivanka : Tout à fait la même comme auparavant.

 

Fra Jozo : Ne, ali da si ti vidila Gospu, ti bi drugačije izgledala, moja Ive.

Père Jozo : Mais si tu avais vu Gospa, tu aurais un air différent, ma chère Ivanka.

 

Ivanka : Nebi. Meni tako drago da je ja vidim.

Ivanka : Non. Il m’est tellement agréable de la voir.

 

Fra Jozo : Koliko je minuta trajalo to tvoje viđenje večeras ?

Père Jozo : Combien de minutes a duré ta vision, ce soir ?

 

Ivanka : Viđenje vako, bila je nestala jednom. Oko pet deset minuta, tu negdje.

Ivanka : La vision, je dirais, elle était disparue une fois, cinq à dix minutes.

 

Fra Jozo : Svega bilo to ?

Père Jozo : En tout ?

 

Ivanka : Nije. To je bilo pet do deset minuta prvi put, i onda je otišla i opet se vratila.

Ivanka : Non. La première fois, c’était cinq à dix minutes; puis elle est partie et puis revenue.

 

Fra Jozo : A šta je govorila kad je dolazila ?

Père Jozo : Qu’est-ce qu’elle a dit lorsqu’elle est revenue ?

 

Ivanka : Ništa nije.

Ivanka : Rien.

 

Fra Jozo : Je l’ vas pozdravila ?

Père Jozo : Vous a-t-elle salués ?

 

Ivanka : Nije ništa. Samo kad je odlazila zadnji puta.

Ivanka : Non, rien. Seulement en nous quittant la dernière fois.

 

Fra Jozo : Je li rekla da kleknete ?

Père Jozo : Vous a-t-elle dit de vous agenouiller ?

 

Ivanka : Jeste. I da ustanemo.

Ivanka : Oui. Et de nous lever.

 

Fra Jozo : To je rekla ili je dala znak rukom ?

Père Jozo : L’a-t-elle dit ou a-t elle a fait un signe de sa main ?

 

Ivanka : Rukom.

Ivanka : De sa main.

[p. 102]

Fra Jozo : A zanima me, jesi li joj ti išta govorila večeras ?

Père Jozo : J’aimerais savoir si tu lui as parlé de quoi que ce soit, ce soir.

 

Ivanka : Jesam. Da li želi da pjevamo ili molimo. Kaže ona : « Oboje » .

Ivanka : Oui. Si elle désire que nous chantons ou que nous prions. Elle a dit : « Les deux » .

 

Fra Jozo : Kako misliš da je rekla ?

Père Jozo : Qu’est-ce que tu veux dire ?

 

Ivanka : Oboje.

Ivanka : Les deux.

 

Fra Jozo : Rekla je.

Père Jozo : Elle a dit cela.

 

Ivanka : Kaže « Oboje vi to », kaže, « molite i pjevajte, anđeli moji, anđeli moji dobri ».

Ivanka : Elle a dit : « Les deux : priez et chantez, mes anges, mes bons anges ».

 

Fra Jozo : A kaži mi ovo. Je l’ ikakvu ti poruku dala večeras.

Père Jozo : Mais dis-moi ceci : t’ a-t-elle donné quelque message ce soir ?

 

Ivanka : Meni, zašto ?

Ivanka : À moi, pourquoi ?

 

Fra Jozo : Šta ja znam zašto.

Père Jozo : Qu’est-ce que j’en sais pourquoi ?

 

Ivanka : Zašto poruku ? Kako mislite ?

Ivanka : Pourquoi un message ? À quoi pensez-vous ?

 

Fra Jozo : Dali je poruku ikakvu ostavila ?

Père Jozo : A-t-elle laissé quelque message ?

 

Ivanka : Narodu ?

Ivanka : Pour les gens ?

 

Fra Jozo i Fra Stojan Zrno : Tebi, tebi !

Père Jozo et père Stojan Zrno : À toi, à toi !

 

Ivanka : Meni ništa.

Ivanka : Rien pour moi.

 

Fra Jozo : Pa što ti se ukazala onda kad nema poruke ?

Père Jozo : Pourquoi alors t’apparaît-elle s’il n’y a pas de message ?

 

Ivanka : Meni niko nije ništa reko.

Ivanka : À moi, personne ne m’a rien dit.

 

Fra Jozo : Pa dobro to mi izgleda igrarija, da je došla ona đabe. Jer vam nema ništa reći.

Père Jozo : Eh bien, ça m’a l’air d’un jeu. Elle est venue inutilement, car elle n’a rien à vous dire.

 

Ivanka : Neznam. Šta je mi pitamo ona odgovara.

Ivanka : Je ne sais rien. Elle répond à tout ce que nous lui demandons.

 

Fra Jozo : Smeta li to tebe ?

Père Jozo : Est-ce que cela te dérange ?

 

Ivanka : Ne, meni je to drago.

Ivanka : Non. Cela me plaît.

 

Fra Jozo : Znam, al ništa ti neće da kaže ?

Père Jozo : Je sais, mais elle ne veut rien te dire.

 

Ivanka : Šta god je mi pitamo onda nam ona odgovara sve. I kad odlazi fino kaže : « Idite u Božjem miru » .

Ivanka : Elle répond à tout ce que nous lui demandons. Lorsqu’elle nous quitte, elle nous dit gentiment : « Allez dans la paix de Dieu. »

 

Fra Jozo : Ma znaš, Ivanka, da je bilo puno svijeta i da su vraćajući se, tu su bile skupine.

Père Jozo : Tu sais, Ivanka, il y avait beaucoup de monde, et en revenant ils marchaient par groupes.

 

Ivanka : Čula sam.

Ivanka : Je l’ai entendu.

 

Fra Jozo : Svi su nervozni, svi su nervozni. Niti što vide, niti čuju, niti li ste im uvjerljivi. Znaš, strašno su razočarani.

Père Jozo : Tous étaient nerveux, ils sont tous nerveux parce qu’ils ne voient ni n’entendent rien. Vous n’êtes par convaincants pour eux. Tu sais, ils sont terriblement déçus.

 

Ivanka : Šta im ja mogu. Izderala se ja koliko god mogla.

Ivanka : Que puis-je faire pour eux ? Même si je criais de toutes mes forces.

 

Fra Jozo : Znam, ali recimo osjećaju da drugačiji moraju izgledat ljudi koji vide Gospu, to je problem.

Père Jozo : Je sais, mais il leur semble que ceux qui voient la Vierge devraient être différents. Là est le problème.

 

Ivanka : Ja prvi put sam bila i da vam kažem, toliko sam plakala i to isto gore i treći put kad sam je ugledala.

Ivanka : Je dois vous dire que j’ai tellement pleuré lorsque je l’ai vue la première fois ! Aussi à la colline quand je l’ai vue pour la troisième fois.

 

Fra Jozo : A šta si, kako si večeras osjećala, daj ispričaj.

Père Jozo : Et comment est-ce que tu t’es sentie ce soir ? Allons, raconte-moi.

 

Ivanka : Velečasni kao da sa vama vako stojim i pričam. Drago mi nešto. Drago mi nešto. Nemam pojma. Sve ona vako gleda narod, ne vidi niko, a meni tako mi je drago.

Ivanka : Mon Père, c’est comme lorsque je vous parle face à face. C’est tellement agréable, tellement agréable que je ne sais pas comment le dire. Elle regardait les gens comme cela. Mais eux ne la voient pas. Et moi, j’étais si heureuse.

 

Fra Jozo : A kako se ona ponaša ?

Père Jozo : Comment se comporte-t-elle ?

[p. 103]

Ivanka : Ona ovako sve kad smo za narod… Kako mislite ? Ovako sve gleda u nas, ko neki vako smješak, i kad smo je pitali za narod, nek nam da, ostavi nešto, vako sve se okreće i gleda narod i smješi se.

Ivanka : Que voulez-vous dire ? Elle, quand nous l’avons questionnée pour les gens, elle nous a tous regardés et nous a souri. Lorsque nous lui avons demandé de laisser quelque chose pour le peuple elle se retournait comme ceci, elle regardait les gens et souriait.

 

Fra Jozo : Ma znam, ali zašto nije ostavila ?

Père Jozo : Je sais, mais pourquoi ne l’a-t-elle pas laissé ?-

 

Ivanka : E pa neznam. Rekla je ona nek narod čvrsto vjeruje. Kaže, nek vjeruje.

Ivanka : Eh bien je ne sais pas. Elle a dit aux gens de croire fermement. Qu’ils croient fermement, a-t-elle dit.

 

Fra Jozo : Al čekaj, koliko će još dolazit dana ?

Père Jozo : Mais attends, pendant combien de jours viendra-t-elle encore ?

 

Ivanka : Neznam, nismo je pitali.

Ivanka : Je ne sais pas; nous ne lui avons pas demandé.

 

Fra Jozo : Znam, al je li kazala ?

Père Jozo : Je sais; mais l’a-t-elle dit ?

 

Ivanka : Nije ništa kazala.

Ivanka : Non, elle n’a rien dit.

 

Fra Jozo : A oće li doć sjutra ?

Père Jozo : Mais viendra-t-elle demain ?

 

Ivanka : Oće. U isto vrijeme na isto mjesto.

Ivanka : Oui, à la même heure et au même endroit.

 

Fra Jozo : A što to si ti pitala, jesi ?

Père Jozo : C’est toi qui lui a demandé cela, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Jesi ti to pitala ili neko drugi ?

Père Jozo : Le lui as-tu demandé ou quelqu’un d’autre

 

Ivanka : Neznam ja koja je.

Ivanka : Je ne sais pas laquelle.

 

Fra Jozo : A jesi ti čula kad je govorila to ? Nisi ?

Père Jozo : L’as-tu entendue quand elle a dit cela ? Non ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Pa dobro. Mirjana je prva vidjela ?

Père Jozo : Eh bien, Mirjana a vu la première ?

 

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : I onda šta je rekla Mirjana ?

Père Jozo : Et alors, qu’est-ce que Mirjana a dit ?

 

Ivanka : Mene je gurala : « Eno je, eno je » . I ja sam pogledala i svjetlost je stvarno došla.

Ivanka : Elle m’a poussée : « La voilà ! la voilà ! » Moi aussi, j’ai regardé et j’ai vu réellement la lumière qui venait.

 

Fra Jozo : A dok ona nije rekla ti nisi ništa vidjela.

Père Jozo : Tu n’as rien vu avant qu’elle ne le dise.

 

Ivanka : Nisam.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : A kakav je silazak bio ?

Père Jozo : Comment est-elle descendue ?

 

Ivanka : Prvo zvjezdice, svjetlost pa onda ona polako.

Ivanka : Tout d’abord les petites étoiles, puis la lumière, puis ensuite elle, lentement.

 

Fra Stojan : Je l’ vama teško ? Je l’ velika gnjavaža da vas i mi ovako svećenici gnjavimo ?

Père Stojan : Trouvez-vous cela difficile ? Est-ce que ça vous ennuie d’être dérangée par nous aussi les prêtres ?

 

Ivanka : Nije, nije. Kad je istina mene nije strah uopšte.

Ivanka : Non, non, quand c’est la vérité et je n’ai pas peur du tout.

 

Fra Stojan : Dobro je l’ tebi drago s njom pričati ?

Père Stojan : Eh bien, aimes-tu lui parler ?

 

Ivanka : Jest, drago mi je.

Ivanka : Oui, ça m’est agréable.

 

Fra Jozo : Jesi išta molila posebno sinoć jer si vidjela Gospu ?

Père Jozo : As-tu prié plus spécialement hier soir parce que tu as vu Gospa ?

 

Ivanka : Sinoć ? Uvijek molim ovako.

Ivanka : Hier soir ? Je prie toujours comme d’habitude.

 

Fra Jozo : Znam uvijek moliš, ali nešto ovako osobito, da si osjećala potrebu razgovarati i zahvalit se Bogu ?

Père Jozo : Je sais que tu pries toujours, mais as-tu senti quelque chose spécial, un besoin de converser avec Dieu et Le remercier ?

 

Ivanka : Nisam. Molila sam Zdravo Marijo, Slava Ocu.

Ivanka : Non, j’ai prié : Je vous salue, Marie et Gloire au Père.

 

Fra Jozo : Znam to, ali da kažeš sad sam s Gospom razgovarala i idem moliti.

Père Jozo : Je sais cela, mais peux-tu dire : Maintenant que j’ai parlé avec la Vierge, je m’en vais prier.

[p. 104]

Ivanka : Nisam.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : Ili joj se zahvaliti, nisi ništa ?

Père Jozo : Ou la remercier, tu ne l’as pas fait ?

 

Ivanka : Ne.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : Da te je ona u nečem poučila. Dakle na primjer ti dođeš i kažeš : « Ja sam vidjela Gospu » .

Père Jozo : Elle ne t’a pas enseigné ? Comme par exemple, tu viens et tu dis : « J’ai vu la Vierge » .

 

Fra Stojan : Što to za tebe znači ?

Père Stojan : Qu’est-ce que cela signifie pour toi ?

 

Fra Jozo : I recimo ona nije ti kazala, objavila sam se zbog tog i tog, tražim od tebe to i to, čini to i to. Ona ti ne kaže da moliš niti da odeš nekome, niti da postiš, niti da rekneš narodu to i to. Pa dobro smetali te što tako Gospa prema tebi ?

Père Jozo : Par exemple, elle ne t’a pas dit j’apparais pour telle et telle raison, je te demande de faire ceci ou cela, fais-le. Elle ne te dit pas de prier et d’aller voir quelqu’un, de jeûner ou de dire aux gens telle ou telle chose. Eh bien, est-ce que cela te dérange que Gospa se comporte ainsi envers toi ?

 

Ivanka : Ne.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : A zašto te to ne smeta ?

Père Jozo : Comment se fait-il que cela ne te dérange pas ?

 

Ivanka : Nemam pojma. Neznam, nemogu vam iskazat nikako.

Ivanka : Je n’ai aucune idée, je ne sais pas. Je ne peux pas du tout vous l’expliquer.

 

Fra Jozo : A kako ne osjećaš potrebu da bi morala molit više nego dosada ?

Père Jozo : Comment se fait-il que tu ne ressentes pas le besoin maintenant de prier plus qu’avant ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Jesi osjećala potrebu, recimo da ideš na ispovjed ?

Père Jozo : Ressentais-tu le besoin, par exemple, d’aller à confesse ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Pa jesi bila na ispovjedi ?

Père Jozo : Es-tu allée à confesse ?

 

Ivanka : Jesam. U subotu i danas se pričestila.

Ivanka : Oui, samedi. Et j’ai communié aujourd’hui.

 

Fra Jozo : A zanima me ovo na primjer, kad ti ljudima pričaš i ljudi ti ne vjeruju kako se osjećaš ?

Père Jozo : J’aimerais savoir, par exemple, lorsque tu parles aux gens et qu’ils ne te croient pas, comment te sens-tu ?

 

Ivanka : Ja ? Ja vam govorim da sam je vidila, pa vjerovali ili ne vjerovali, al to će se dokazati.

Ivanka : Moi ? Je vous dis que je l’ai vue. Qu’importe qu’ils croient ou qu’ils ne croient pas; mais cela sera prouvé.

 

Fra Jozo : Kako će se dokazati ako Gospa ne htjedne ništa ostaviti.

Père Jozo : Comment cela sera-t-il prouvé si Gospa ne veut rien laisser ?

 

Ivanka : Ma sigurno, sigurno će ostaviti.

Ivanka : C’est sûr, elle va certainement en laisser un.

 

Fra Jozo : Jesi sigurna.

Père Jozo : En es-tu sûre ?

 

Ivanka : Sigurna.

Ivanka : J’en suis sûre.

 

Fra Jozo : A šta misliš kada ?

Père Jozo : Qu’en penses-tu ? Pour quand ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Stojan : Oćeš je pitati ?

Père Stojan : Veux-tu lui demander ?

 

Ivanka : Pitat ću je.

Ivanka : Je vais lui demander.

 

Fra Jozo : A je l’ te strah pitati kad ona ništa neće da rekne ?

Père Jozo : As-tu peur de demander alors qu’elle ne veut rien dire.

 

Ivanka : Nije. Meni je drago kad ja pričam sa njom. Eto.

Ivanka : Non. Je suis heureuse de pouvoir lui parler. Voilà.

 

Fra Stojan : Je l’ te strah ? Bojiš se da vas Gospa nebi prevarila ?

Père Stojan : As-tu peur ? Crains-tu, que Gospa vous trompe ?

 

Ivanka : Nije ni malo.

Ivanka : Non, aucunement.

 

Fra Stojan : Kupi se svijet i ništa od toga nema.

Père Stojan : Les gens se rassemblent et ça ne donne rien.

 

Fra Jozo : I da sutra ne dođe recimo, šta misliš ?

Père Jozo : Et si elle ne venait pas demain, par exemple, qu’en penses-tu ?

 

Ivanka : Ma neće sigurno, ona nas nikad nebi prevarila, neće ona nas prevarit.

Ivanka : Cela n’arrivera pas. Elle ne nous a jamais trompés, elle ne nous trompera pas.

[p. 105]

Fra Jozo : A čekaj ovo bona, neće te prevarit ?

Père Jozo : Mais attends, ma bonne. Elle ne vous trompera pas.

 

Ivanka : Neće.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : Evo i večeras recimo, mali nije ništa čuo, a ti si čula ?

Père Jozo : Mais ce soir, par exemple, le petit n’a rien entendu, et toi, tu l’as entendue.

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : I što si ti čula, molim te ? Šta je ona rekla ?

Père Jozo : Qu’est-ce que tu as entendu ? S’il te plaît, dis-moi, qu’est-ce qu’elle a dit ?

 

Ivanka : Ko ? Zašto ?

Ivanka : Qui ? Pourquoi ?

 

Fra Jozo : Probaj se sjetit šta je Gospa tebi rekla da si ti čula, ono što si ti čula da govori, ne što su drugi čuli, već što si ti čula.

Père Jozo : Essaie de te rappeler ce que Gospa t’a dit, ce que tu as entendu de ses paroles, non pas ce que les autres ont entendu mais ce que toi tu as entendu.

 

Ivanka : Vako. Ja sam čula, ona je prvo rekla ono za narod, Vida je pitala.

Ivanka : Voici. J’ai entendu ce qu’elle a dit d’abord au sujet des gens. C’est Vicka qui l’a demandé.

 

Fra Jozo : Ja, šta je pitala ?

Père Jozo : Qu’est-ce qu’elle a demandé ?

 

Ivanka : « Gospe moja što da ovomu narodu ostaviš, oćeš nam ikakav znak nam ostaviti ? » . Ona je samo ovako glavom migala i rekla je : « Nek narod čvrsto vjeruje ko da me vidi ». I pitali smo je isto « šta mislite za fratre ? » Isto je rekla da čvrsto vjeruju.

Ivanka : « Ma Gospa, qu’est-ce que tu vas laisser à ces gens ? Veux-tu nous laisser un signe ? » Elle a fait seulement un signe de tête en disant : « Que les gens croient fermement comme s’ils me voyaient. » Nous lui avons demandé aussi : « Que pensez-vous pour les franciscains ? » Elle a aussi répondu qu’ils croient fermement.

 

Fra Jozo : Kako za fretre ? Pa niste je to pitale ?

Père Jozo : Comment, pour les franciscains, vous ne lui avez pas demandé cela ?

 

Ivanka : Jesmo. Pitala je Vida to.

Ivanka : Oui, c’est Vicka qui le lui a demandé.

 

Fra Jozo : Jeste li je još išta pitali ?

Père Jozo : Lui avez-vous demandé autre chose ?

 

Ivanka : Pitali smo je šta da molimo, da onda molimo. Šta ona voli da molimo ili da pjevamo, i ona je rekla i da molimo i da pjevamo. I onda je kasnije rekla : « Anđeli moji dragi, anđeli » .

Ivanka : Nous lui avons demandé quelles prières dire, ce qu’elle préfère : que nous priions ou que nous chantions. Elle a répondu de prier et de chanter. Puis après, elle a dit : « Mes anges, mes chers anges. »

 

Fra Stojan : A šta ti misliš to što je rekla za fratre, da čvrsto vjeruju, dali misliš da čvrsto mi svi vjerujemo vama ?

Père Stojan : Que penses-tu au sujet de ce qu’elle a dit pour les franciscains, de croire fermement, penses-tu que nous tous nous vous croyons fermement ?

 

Fra Jozo i Fra Stojan : Vama i vašem kazivanju, ili uopće u ono što mi vjerujemo Bogu ?

Père Jozo et père Stojan : À vous et à ce que vous nous dites ou à notre foi en Dieu en général ?

 

Ivanka : Pa ja mislim nama i Bogu.

Ivanka : Je pense : à nous et en Dieu.

 

Fra Jozo : Recimo, šta misliš, imali kolko ljudi koji vama ne vjeruju ?

Père Jozo : Disons, que penses-tu : Combien y a-t-il de personnes qui ne vous croient pas ?

 

Ivanka : Ima ih dosta. Ima ih dosta koji u ništa ne vjeruju, a ima ih koji ne vjeruju u Boga.

Ivanka : Il y en a assez. Il y en a beaucoup qui ne croient à rien, il y en a même qui ne croient pas en Dieu.

 

Fra Jozo : Šta misliš recimo, vjerujem li ja sada tom tvom iskustvu o kojem ti govoriš ?

Père Jozo : Penses-tu, par exemple, que je crois maintenant à cette expérience dont tu me parles ?

 

Ivanka : Ja neznam. Možda malo vjerujete malo ne vjerujete. Većina ne vjeruje. Ni fratri nam nisu vjerovali prvi put, ni milicija. Protiv nas su svi [Zovko se smije]. Ma jeste, to je sve protiv nas.

Ivanka : Je ne sais pas. Vous croyez peut-être plus ou moins. La majorité ne nous croit pas. Les franciscains non plus ne nous ont pas crus la première fois, ni la milice. Tout le monde est contre nous. [Le Père Jozo rit]. C’est bien cela, tous sont contre nous.

 

Fra Jozo : Ma kako fratri nisu vjerovali ? Koji fratri ?

Père Jozo : Mais comment les franciscains n’ont pas cru ? Quels franciscains ?

 

Ivanka : Pa fino, kad smo prvi put bili, bio je kako mu je ono ime ?

Ivanka : Eh bien, lorsque nous y étions pour la première fois, il y avait, quel est son nom déjà ?

[p. 106]

Fra Jozo : Zrinko ?

Père Jozo : Zrinko.

 

Ivanka : I nije htio da dođe. Nek moli kaže, ko je vidi nek moli. Još je nešto reko, neznam što, ko je vidi nek moli.

Ivanka : Il ne voulait pas venir. Que celui qui la voit prie, a-t-il dit. Il a dit autre chose, je ne me souviens pas exactement, que celui qui la voit prie.

 

Fra Jozo : Pa dobro ne znači da nije vjerovao, pa vidiš da vas je lijepo savjetovao.

Père Jozo : Eh bien, cela ne signifie pas qu’il ne croyait pas. Vois-tu qu’il vous a donné des bons conseils ?

 

Ivanka : Pa neznam ja, al zašto nije došao ? Pa to bi ga sigurno interesovalo, da ste vi bili, vi bi odmah došli.

Ivanka : Je ne sais pas, mais pourquoi n’est-il pas venu ? Cela l’aurait sûrement intéressé. Si vous aviez été ici, vous seriez venu tout de suite.

 

Fra Jozo : Evo večeras je…

Père Jozo : Voilà ce soir…

 

Ivanka : Ja vam kažem da ste vi bolji od njega, je sigurno.

Ivanka : Je vous dis que vous êtes meilleur que lui, c’est sûr.

 

Fra Jozo : Čuješ, ovo mi kaži.

Père Jozo : Écoute, dis-moi ceci.

 

Fra Stojan : A dobro, smatraš li ti da je to posebna zasluga što se Gospa ukazuje onima koji su posebni ? Ja ne sumnjam, eto, ja vas ne poznam, ali znam vas sada, i smatraš li ti da ste vi vas šestero bolji od ove druge djece ?

Père Stojan : Eh bien, considères-tu que c’est un mérite spécial que Gospa apparaisse à ceux qui se distinguent des autres ? Je ne doute pas, je ne vous connaissais pas jusqu’à maintenant. Crois-tu que vous six vous êtes meilleurs que les autres enfants ?

 

Ivanka : Ja neznam to sigurno.

Ivanka : Je n’en suis pas certaine.

 

Fra Jozo : Je li večeras ona stajala na kamenu, na drači ili gdje ?

Père Jozo : Ce soir, se tenait-elle sur la pierre, sur un buisson épineux, où ?

 

Ivanka : Lebdila je, lebdila je.

Ivanka : Elle planait, elle planait.

 

Fra Jozo : Lebdila je ? A bila je obučena ?

Père Jozo : Elle planait ? Et comment était-elle habillée ?

 

Ivanka : U sivu haljinu i bjeli…

Ivanka : D’une robe grise et d’un [voile] blanc.

 

Fra Jozo : Isto s križem kao jučer ?

Père Jozo : Aussi avec la croix comme hier ?

 

Ivanka : Nije s križem, nije nikakav križ bio.

Ivanka : Il n’y avait pas de croix, il n’y avait aucune croix.

 

Fra Jozo : Nego ?

Père Jozo : Mais ?

 

Ivanka : Bila je siva haljina, bijeli veo i kruna od zvjezdica.

Ivanka : Elle avait une robe grise, un voile blanc, une couronne d’étoiles.

 

Fra Jozo : A imala je zvjezde večeras ?

Père Jozo : Elle avait des étoiles ce soir ?

 

Ivanka : A imala je svaku večer, velečasni.

Ivanka : Elle les avait tous les soirs, mon Père.

 

Fra Jozo : Ne. nisi ti meni jutros o zvjezdama ništa rekla.

Père Jozo : Mais tu ne m’as rien dit des étoiles ce matin.

 

Ivanka : Ma svaku večer kruna od zvjezda.

Ivanka : Elle a une couronne d’étoiles à chaque soir.

 

Fra Jozo : Je li se sjećaš da mi jutros ništa nisi o zvjezdama rekla ?

Père Jozo : Te souviens-tu de ne m’avoir rien dit au sujet des étoiles ce matin ?

 

Ivanka : Ja se sjećam da nisam.

Ivanka : Je me souviens de n’avoir rien dit.

 

Fra Jozo : Jelda da nisi ?

Père Jozo : N’est-ce pas que non ?

 

Ivanka : Nisam o zvjezdama i kruni ništa govorila.

Ivanka : Je n’ai pas parlé des étoiles ni de la couronne.

 

Fra Stojan : Dobro to je shvatljivo.

Père Stojan : C’est compréhensible.

 

Ivanka : To je svaki put.

Ivanka : C’est la même chose à chaque fois.

 

Fra Jozo : A uvijek je znači ista ?

Père Jozo : Cela veut dire qu’elle est toujours la même.

 

Ivanka : Ista potpuno, i uvijek je vako…

Ivanka : Tout à fait la même. Et c’est toujours comme…

 

Fra Jozo : Samo križa večeras nije bilo ?

Père Jozo : Seulement, il n’y avait pas de croix ce soir.

 

Ivanka : Nije večeras, sinoć je bio.

Ivanka : Pas ce soir, c’était hier soir.

 

Fra Jozo : I večeras je manje govorila nego sinoć ?

Père Jozo : Ce soir, elle a moins parlé qu’hier.

[p. 107]

Ivanka : Jest malo. Nije, nako srednje.

Ivanka : Peut-être un peu comme ça, moyen.

 

Fra Jozo : Je li Ivan ovdje isto ?

Père Jozo : Est-ce que Ivan est ici ?

 

Ivanka : Jeste.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Je li on vidio.

Père Jozo : A-t-il vu ?

 

Ivanka : A ?

Ivanka : Quoi ?

 

Fra Jozo : Je li i on vidio ?

Père Jozo : Est-ce que lui aussi a vu ?

 

Ivanka : Jeste.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Dobro, prije nego što si je ti vidila, jesi se osjećala…

Père Jozo : Eh bien, avant de l’avoir vue, t’as-tu senti…

 

Ivanka : Drago mi je bilo.

Ivanka : Ça m’était agréable.

 

Fra Jozo : Čekaj, jesi osjećala, neki grč, jesi osjećala neki strah, jesi osjećala…

Père Jozo : Écoute, sentais-tu des crampes, sentais-tu la peur, sentais-tu…

 

Ivanka : Ništa.

Ivanka : Rien.

 

Fra Jozo : Jesi osjećala nešto u sebi ?

Père Jozo : Sentais-tu quelque chose à l’intérieur de toi ?

 

Ivanka : Radost, radost.

Ivanka : La joie, la joie.

 

Fra Jozo : Kao jučer, kao jučer u kući, jesi ti ono u kući, kažeš, nešto me nosi moram ići, jesi ti ono govorila ?

Père Jozo : Comme hier, à la maison, est-ce que c’était toi qui disait : « Quelque chose me porte, je dois y aller. » Est-ce toi qui l’a dit ?

 

Ivanka : Nisam, to je Marija govorila.

Ivanka : Non. C’était Marija qui a dit cela.

 

Fra Jozo : A Marija govorila. A ona je to osjećala. A šta ti nisi to nikad osjećala, jeli ?

Père Jozo : C’était Marija; elle le sentait. Et toi, tu n’as jamais senti cela, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Ja. Mene nešto vuče gore, vuče me. Neko mi govori : « Idite lijevo, idite pravo », ali ja pravo moram, pravo.

Ivanka : Moi, quelque chose m’attire là-haut, m’attire. Quelqu’un me disait : « Va à gauche, va à droite. » Mais moi, je devais aller tout droit, tout droit.

 

Fra Jozo : A ko govori, od naroda ?

Père Jozo : Qui dit cela, des gens ?

 

Ivanka : Narod govori. Kaže : « Idite lijevo, desno vako », a mi pravo idemo, pravo

Ivanka : Les gens disent : « Allez à gauche, allez à droite. » Mais nous sommes allés tout droit, tout droit.

 

Fra Stojan : Dobro, je si ti imala ogrebotine od drače kako si trčala ?

Père Stojan : Eh bien, est-ce que tu t’es égratignée dans ces buissons épineux en courant ?

 

Ivanka : Nisam ja ništa imala, meni na nogama nešto dole na koljenima, od kako smo klečale.

Ivanka : Non. Rien. Du fait de rester agenouillé, j’avais quelque chose aux genoux.

 

Fra Stojan : Koje to bio ?

Père Stojan : Qui était-ce ?

 

Ivanka : Marija je to, vuklo je sve i ništa ne boli, ko Jakov kad je drugi put vidio, kad je tek prvi put bio. Idemo mi kroz draču, mislili smo mi krvavo će bit.

Ivanka : C’était Marija. En montant, à travers tout cela, elle n’avait pas mal, Jakov non plus quand il a vu pour la première fois, c’était le deuxième jour. En allant à travers les buissions épineux, nous avons eu peur de saigner.

 

Fra Jozo : A zašto ne moliš ili nešto ne povedeš jedno drugo dijete ? Iz komšiluka da i ono vidi ?

Père Jozo : Mais pourquoi tu ne demandes pas ou bien n’amènes-tu pas un autre enfant de ton voisinage pour qu’il voie lui aussi ?

 

Ivanka : Moja je sestra samo vidila svjetlost, ništa više. Drugi put kad smo gore bili i žene su neke vidjele svjetlost.

Ivanka : Ma sœur a seulement vu la lumière et rien d’autre. La deuxième fois, quand nous étions là-haut, quelques femmes ont vu la lumière.

 

Fra Jozo : Ali dobro, zanima mene zašto ti ne objasniš kao što je tebi objasnila večeras Mirjana : « Eno je ? » Zašto nisi kazala svojoj sestri : « Eno je » ?

Père Jozo : Eh bien, ceci m’intéresse. Pourquoi ne fais-tu pas comme Mirjana l’a fait pour toi ce soir en disant : « La voici » ? Pourquoi n’as-tu pas dit à ta sœur : « La voici » ?

 

Ivanka : Tu mi sestra nije bila.

Ivanka : Ma sœur n’y était pas.

 

Fra Jozo : Večeras ? Je l’ ti bila neka kolegica ?

Père Jozo : Ce soir, y avait-il une de tes amies ?

 

Ivanka : Nije niko, samo nas šestero u krugu.

Ivanka : Non, personne. Seulement nous six en cercle.

 

Fra Jozo : Hoćeš li sutra ? Daj povedi nekoga sutra još na ovo. Šta misliš da nekog priključimo iz sela ?

Père Jozo : Veux-tu, demain ? Amène quelqu’un avec toi demain ? Que penses-tu si on prenait quelqu’un du village ?

[p. 108]

Ivanka : Moj brat tako drugu večer, moj brat i dva čovjeka oženjena, onda mi klečimo, mi je diramo, moj brat meni govori : « Šta je vama, jeste manite ? » .

Ivanka : Comme ça, le deuxième soir, mon frère et deux hommes mariés, pendant que nous étions à genoux en train de la toucher, mon frère me disait : « Qu’est-ce qui vous arrive, êtes-vous folles ? »

 

Fra Jozo : Jesi nje ti mogla večeras dodirnut ?

Père Jozo : Est-ce que tu as pu la toucher ce soir ?

 

Ivanka : Nismo njoj blizu išle. Bili smo vako dosta dva metra, tako nešto od nje.

Ivanka : Nous n’étions pas proches d’elle, nous étions à distance d’environ deux mètres.

 

Fra Jozo : A nisi je večeras dirala ?

Père Jozo : Et tu ne l’as pas touchée ce soir ?

 

Ivanka : Nismo ništa.

Ivanka : Non. Rien.

 

Fra Jozo : A je li je gazio itko večeras po plaštu ?

Père Jozo : Est-ce que ce soir quelqu’un a marché sur son voile ?

 

Ivanka : Nije nitko.

Ivanka : Non, personne.

 

Fra Jozo : A nije ? Što je otišla kad je nitko nije gazio ?

Père Jozo : Non. Pourquoi est-elle partie si personne n’a marché dessus ?

 

Ivanka : Kada ?

Ivanka : Quand ?

 

Fra Jozo : Što je otišla pa se opet morala vratit ?

Père Jozo : Pourquoi est-elle partie et ensuite revenue ?

 

Ivanka : Ja neznam. Kad smo je pitali onda ovako samo glavom i otišla je.

Ivanka : Je ne sais pas. Lorsque nous lui avons demandé alors elle a fait comme ça avec sa tête et elle est repartie.

 

Fra Stojan : Znak je dala ?

Père Stojan : Elle a donné un signe de tête.

 

Ivanka : I onda smo opet mi je molili puno smo molili, ono isto ko prvi put i pjevali, onda se opet vratila.

Ivanka : Puis nous avons de nouveau prié. Nous avons beaucoup prié. Comme la première fois. Nous avons aussi chanté. Puis elle est revenue.

 

Fra Stojan : Što bi se dogodilo, šta ti misliš ovako, da dođe sutra milicija ili šta ja znam neko drugi, i upravo u ovo vrijeme od pet sati odvede vas nekud ?

Père Stojan : Qu’arriverait-il, qu’en penses-tu, par exemple, si demain aux environs justement de cinq heures, venait la police ou quelqu’un d’autre pour vous amener quelque part ?

 

Ivanka : E, mi nebi otišli. Tako su oni nas mislili kad je ono…

Ivanka : Nous n’irions pas. Ils avaient déjà l’intention de nous…

 

Fra Jozo : Jučer ?

Père Jozo : Hier ?

 

Ivanka : Jučer kad smo išli gore sve nas zadržaju da prođe šest. Pamet radi.

Ivanka : Hier, lorsque nous sommes allés là-haut, ils essayaient de nous retenir jusqu’à six heures passées. Nous avions compris leurs intentions.

 

Fra Stojan : A što ako ipak vas prisile ?

Père Stojan : Qu’arriverait-il s’ils vous forçaient ?

 

Ivanka : Nemože.

Ivanka : Ça ne se peut pas.

 

Fra Jozo : Znam, zatvoriti.

Père Jozo : Ils peuvent vous emprisonner.

 

Ivanka : Što će me zatvoriti.

Ivanka : Pourquoi m’emprisonner ?

 

Fra Jozo : Osjecćaš li ti da bi te Gospa pratila i u zatvor, da bi je tamo mogla vidjet ?

Père Jozo : Crois-tu que Gospa t’accompagnerait jusqu’en prison et que tu pourrais la voir là-bas ?

 

Ivanka : Pa možda i bi za nama pošla jer kako je Ivan mali nije došo i grč ga je, sav je u grču ostao i onda je Gospa ga zove i on je morao da ide.

Ivanka : Peut-être qu’elle nous suivrait. C’est arrivé à Ivan qui n’est pas venu avec nous. Il avait des crampes, puis Gospa l’a appelé, et i devait y aller.

 

Fra Jozo : Jesi li ti čula da ga zove ?

Père Jozo : As-tu entendu que Gospa l’appelait ?

 

Ivanka : Nisam. S Tomom priča, kaže majka.

Ivanka : C’est Toma qui l’a raconté, sa mère l’a dit.

 

Fra Jozo : A je li vas pitala di je Ivan ?

Père Jozo : Vous a-t-elle demandé : « Où est-il Ivan ? »

 

Ivanka : Nije ništa pitala.

Ivanka : Non, elle n’a rien demandé.

 

Fra Jozo : Pa što kažu neki da pita di je Ivan ?

Père Jozo : Et pourquoi d’autres disent qu’elle s’est informée où était Ivan ?

[p. 109]

Fra Stojan : Ja sam isto čuo da je pitala, ja nisam bio tu ali čuo sam sigurno.

Père Stojan : Moi aussi j’ai entendu dire qu’elle s’est informée. Je n’étais pas là, mais je suis sûr de l’avoir entendu.

 

Ivanka : Koje to, narod reko ?

Ivanka : Qui a dit cela, les gens ?

 

Fra Jozo : Narod da.

Père Jozo : Oui, les gens.

 

Ivanka : Ma nek narod priča.

Ivanka : Laissez les gens parler.

 

Fra Jozo : Narod veli da je to neko od vas reko.

Père Jozo : Les gens prétendent que c’est l’un de vous qui l’a dit.

 

Ivanka : Nisam ja to čula.

Ivanka : Je ne l’ai pas entendu.

 

Fra Jozo : Ja neznam, ali ovo je meni, ako ti nisi ništa osobito molila, ništa se zahvaljivala Bogu, to me strašno smeta, jer pogledaj, nekada se znalo dogoditi da se Sotona, da Đavo se pretvori da kaže : « Ja sam Isus », ili « ja sam Gospa », ili « ja sam sveti ovaj ili onaj » i ljude zavara. Tako u životopisima svetaca puno se čita, šta misliš ti o tome ?

Père Jozo : Je ne sais pas, mais voici mon problème : Si tu ne pries pas d’une façon spéciale ou ne remercies pas Dieu, ça me dérange terriblement, car écoute bien, parfois il arrive que Satan se déguise pour dire : « Je suis Jésus » ou « Je suis Gospa, je suis tel ou tel saint. » Ainsi, il trompe les gens. Dans la vie des saints, nous lisons de tels choses. Qu’en penses-tu ?

 

Ivanka : Al Đavao bi pobjego od molitve.

Ivanka : Mais Satan fuirait la prière.

 

Fra Jozo : Kako od čega ?

Père Jozo : Comment ? De quoi ?

 

Ivanka : Od molitve, od molitve. I mi kad je Vida treću večer kad je bilo, Vida je gore na brdo uzela ukršćenu vodu : « Ako si Gospa ostani ako nisi iđi », i Gospa je ostala. Mi počeli molit svi.

Ivanka : De la prière, de la prière. Le troisième jour, Vicka a apporté de l’eau bénite : « Si tu es Gospa, reste, si tu ne l’es pas, va-t’en. » Et Gospa est restée. Nous avons commencé tous à prier.

 

Fra Jozo : Znači vi ste sumljali u Gospu ?

Père Jozo : Cela veut dire que vous avez douté que ce soit Gospa.

 

Ivanka : Tačno. Marinko kaže pitaj kako je ime, ima više naziva za Gospu.

Ivanka : Exactement. Marinko nous a dit de lui demander son nom. Il y a plusieurs vocables pour Gospa.

 

Fra Jozo : Kako misliš više ?

Père Jozo : Que veux-tu dire par plusieurs ?

 

Ivanka : Pa ima, neznam, baba meni to nešto pričala, ja neznam.

Ivanka : Il y en a, je ne sais pas. C’est ma grand-mère qui me l’a raconté, je n’en sais rien.

 

Fra Jozo : Pa kako ti neznaš a vidiš Gospu ? A neznaš kako joj je ime ?

Père Jozo : Comment se fait-il que tu ne le sais pas ? Tu vois Gospa, mais tu ne sais pas quel est son nom ?

 

Ivanka : Neznam, pitali smo je mi.

Ivanka : Je ne sais pas; nous lui avons demandé.

 

Fra Jozo : A što je rekla ?

Père Jozo : Et qu’a-t-elle dit ?

 

Ivanka : Blažena Djevica Marija.

Ivanka : Bienheureuse Vierge Marie.

 

Fra Jozo : Interesantno je.

Père Jozo : C’est intéressant.

 

Fra Stojan : Dobro, u grupi, pričali ste da je ona prvi put kad je došla imala nešto…

Père Stojan : Très bien. Vous avez raconté entre vous qu’elle portait quelque chose quand elle est venue pour la première fois…

 

Ivanka : Imala u naručju i onako ga nešto prekrila.

Ivanka : Elle avait quelque chose dans ses bras et elle le couvrait comme cela.

 

Fra Stojan : I toga nije poslje bilo ?

Père Stojan : Puis après il n’y en avait pas ?

 

Ivanka : Nije. Samo kad smo mi prema njoj išli ona ovako nama raširi…

Ivanka : Non. Seulement, quand nous sommes allées vers elle, elle nous a montré…

 

Fra Jozo : I što je sve sa sobom nosila ?

Père Jozo : Qu’est-ce qu’elle portait encore sur elle ?

 

Ivanka : Eto prvi put je to.

Ivanka : La première fois, c’était cela.

 

Fra Jozo : Je l’ još ikad išta imala ?

Père Jozo : N’y avait-il jamais autre chose ?

 

Fra Stojan : Križ ?

Père Stojan : La croix ?

 

Ivanka : Ništa više, ništa. Jest križ ono kad smo silazili dolje ono dva put nam se pokazivala.

Ivanka : Rien, plus rien. Oui, la croix, lorsqu’elle nous est apparue, deux fois en descendant, plus bas.

 

Fra Stojan : Je li nosila taj križ ?

Père Stojan : Portait-elle cette croix ?

[p. 110]

Ivanka : Nije, iznad nje je bio križ.

Ivanka : Non, elle était au-dessus d’elle.

 

Fra Stojan : Iznad nje ?

Père Stojan : Au-dessus d’elle.

 

Ivanka : Veliki križ kao od njena haljina siv.

Ivanka : Une grande croix, de la couleur de sa robe.

 

Fra Jozo : A zvijezde večeras, je l’ svaku večer su zvijezde ?

Père Jozo : Et les étoiles, ce soir ? Y a-t-il des étoiles à chaque soir ?

 

Ivanka : Svaku večer se prvo svjetlost prikaže pa onda ona.

Ivanka : Chaque soir. En premier, la lumière apparaît, puis, elle.

 

Fra Stojan : A dobro što ste vi osjećali ovako, jeste li je dodirivali ?

Père Stojan : Eh bien, que ressentiez-vous, par exemple, l’avez-vous touchée ?

 

Ivanka : Jesmo, kao vazduh nekako kao svila nešto dok diramo ovako u prstima.

Ivanka : Oui. C’est comme de l’air. Comme de la soie, lorsque nous la touchons.

 

Fra Stojan : Ovako u prstima.

Père Stojan : Avec vos doigts ?

 

Ivanka : Kao sve nam odmiču prsti kad je diramo, sve prsti odmiču se nekako.

Ivanka : Nos doigts glissent quand nous la touchons. Nos doigts glissent en quelque sorte.

 

Fra Jozo : Interesantno.

Père Jozo : C’est intéressant.

 

Fra Stojan : Šta misliš, šta bi smo mi trebali raditi ?

Père Stojan : Qu’en penses-tu, que devrions-nous faire ?

 

Fra Jozo : Dobro, zašto mi u crkvi kad gospin kip ima u crkvi, kad molimo u crkvi, u crkvi je Isus, narod se skuplja u crkvi i sad moraju ići po drači a ne ovdje, bilo bi lakše ovdje.

Père Jozo : C’est bien, mais pourquoi pas dans l’église où nous avons une statue de la Vierge ? Quand nous prions dans l’église, Jésus est là. Les gens se rassemblent dans l’église. Pourquoi doivent-ils maintenant courir à travers les buissons épineux au lieu d’être ici ? Ce serait plus facile.

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Jesi je pitala to možda ?

Père Jozo : Lui as-tu peut-être demandé cela ?

 

Ivanka : Meni se čini da je Vida to pitala, neznam, neznam, nisam slušala, neki me tamo vuko i pitao oće li opet doć, oćeli opet, meni se čini tako nešto.

Ivanka : Il me semble que Vicka le lui a demandé. Je ne sais pas, je ne sais pas, je n’ai pas écouté. Quelqu’un m’a tiré pour demander si elle allait revenir ou quelque chose comme cela.

 

Fra Stojan : A čujete li vi masu kad ono govore oko vas ?

Père Stojan : Entendez-vous la foule lorsqu’on parle autour de vous ?

 

Ivanka : Ja ništa ne čujem, ja samo Gospu čujem kad je pitam, i ovako narod ovako ne vidim ga nikako, samo Gospu.

Ivanka : Je n’entends rien. J’entends seulement Gospa quand elle me répond; je ne vois pas du tout les gens, je ne vois que Gospa.

 

Fra Stojan : Tek onda kad ona ode onda vidiš kolika sila svijeta ?

Père Stojan : Une fois qu’elle est partie seulement, tu vois combien il y a de gens autour.

 

Ivanka : Tačno.

Ivanka : C’est exact.

 

Fra Jozo : Šta kaže kad treba kleknuti, recimo, ne kaže ?

Père Jozo : Que dit-elle par exemple, quand il faut s’agenouiller ? Elle ne dit rien ?

 

Ivanka : Kaže ovako rukom ovako samo vako rukom isto.

Ivanka : Elle fait le geste de sa main comme ça, seulement le geste de sa main.

 

Fra Jozo : Dižite li se svi onda ili neki i dalje to ?

Père Jozo : Vous levez-vous tous ou seulement quelques-uns ?

 

Ivanka : Neki. Mi smo rekli : « Kleknite » i svi su klečali, onda kad je rekla i onda kad smo mi pjevali i molili.

Ivanka : Quelques-uns. Nous avons dit : « Agenouillez-vous » et tous se sont mis à genoux, ensuite quand elle l’a dit et aussi quand nous avons chanté et prié.

 

Fra Jozo : Jeste li molili išta večeras ?

Père Jozo : Avez-vous prié ce soir ?

 

Ivanka : Jesmo. Sedam Očenaša, Zdravo Marijo i Slava Ocu i sve narod isto za nama molio.

Ivanka : Oui. Sept Notre Père, Je vous salue Marie et Gloire au Père. Les gens priaient également avec nous.

 

Fra Stojan : Pa dobro, kažeš malo prije ne čujete ?

Père Stojan : Mais tu viens de dire que vous n’entendez rien.

 

Ivanka : Pa ne čujem kad je Gospa. Tad nije Gospa bila.

Ivanka : Nous n’entendons rien quand Gospa est avec nous, mais à ce moment-là, elle n’y était pas encore.

 

Fra Stojan : A onda čujete li kad oni govore : « Postavi joj ovo pitanje, postavi joj ono pitanje. »

Père Stojan : Entendez-vous alors, quand on vous dit : « Pose-lui cette question là, pose-lui cette question. »

[p. 111]

Ivanka : Nako, kad ne pričamo nikako sa njom, mi to ovako dok govorimo, oćemo ovo pitat, oćemo ono, zato mene fra Zrinko pita : « Što ste se vas dvi šapćale ? »

Ivanka : Comme ça, lorsque nous ne conversons avec elle, nous nous parlons entre nous pour nous entendre sur telle ou telle question à poser. Pour cette raison, le père Zrinko m’a demandé : « Pourquoi vous deux chuchotiez-vous entre vous ? »

 

Fra Jozo : Kad te je pitao ?

Père Jozo : Quand il t’a demandé cela ?

 

Ivanka : Večeras kad smo bile gore.

Ivanka : Ce soir, quand nous étions là-haut.

 

Fra Jozo : A tad niste se sapćali ?

Père Jozo : À ce moment-là, vous n’avez pas chuchoté entre vous.

 

Ivanka : Jesmo. Pitamo oćemo ovo reć, oćemo ono reć.

Ivanka : Oui. Nous nous sommes demandé : « Allons-nous dire ceci ou cela ? »

 

Fra Jozo : Pa čujeli ona vas kad to govorite ?

Père Jozo : Est-ce qu’elle vous entend quand vous parlez entre vous ?

 

Ivanka : Ja neznam. Samo vako gleda u nas i kako smo joj ono rekli za narod ona samo se okreće i ovako se smješi na narod.

Ivanka : Je ne sais pas. Seulement, elle nous regarde comme ça. Quand nous lui avons posé la question au sujet des gens, elle tournait la tête et souriait aux gens.

 

Fra Jozo : A jesi ti bila uvjerena da će je narod moći vidit večeras ?

Père Jozo : Étais-tu convaincue que les gens pourraient la voir, ce soir ?

 

Ivanka : Nisam.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : To znači, bila si uvjerena da neće je vidjet ?

Père Jozo : Cela veut dire que tu étais convaincue que les gens ne la verraient pas ce soir ?

 

Ivanka : Neće.

Ivanka : Non. [Ils ne la verront pas]

 

Fra Jozo : A zbog čega je neće ?

Père Jozo : Et pourquoi pas ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Stojan : Dobro, bili ti voljela da ovaj narod ne dolazi uopće, da vi idete fino vas šestero i gotovo, fino se pomolite sa Gospom.

Père Stojan : Eh bien, tu préférerais que ces gens-là ne viennent pas du tout. Seulement vous six et c’est tout. Seulement vous six pour prier tranquillement avec Gospa et personne d’autre.

 

Fra Jozo : Porazgovorite…

Père Jozo : Pour lui parler.

 

Ivanka : Naravno. Više bi volila da znak neki ostavi pa da svi vide i da se pokaže svima.

Ivanka : Naturellement. J’aimerais mieux qu’elle laisse un signe pour que tous la voient et qu’elle apparaisse à tout le monde.

 

Fra Stojan : Da se svi mogu…

Père Stojan : Pour que tous puissent…

 

Ivanka : Ja. Svi da se uvjere da nismo drogirani i to…

Ivanka : Oui. Pour que tous soient convaincus que nous ne sommes pas des drogués, etc.

 

Fra Jozo : Znam, drogirani, ali reci mi ovo, smeta li tebi narod kad ti vidiš kolika masa svijeta tu došla a znaš, neće vidjet ništa ?

Père Jozo : Je sais, drogués, mais dis-moi ceci : Est-ce-que cela te dérange quand tu vois cette foule qui vient et tu sais qu’elle ne verra rien ?

 

Ivanka : Nimalo me ne smeta, meni je drago što ja vidim.

Ivanka : Cela ne me dérange pas du tout. Pour moi, c’est tellement agréable de la voir !

 

Fra Jozo : Znam, ali razočarani se vraćaju, zato što ne vide, pa da kažete narodu : « Narode nemojte dolazit », što misliš to ?

Père Jozo : Je sais, mais les gens retournent déçus parce qu’ils ne voient pas. Pourriez-vous leur dire : « Ne venez plus » Qu’en penses-tu ?

 

Ivanka : Neznam.

Ivanka : Je ne sais pas.

 

Fra Jozo : Pa pitaj je sutra, oće li narod dolaziti ili ne, jer narod je strašno bjesan.

Père Jozo : Demande-lui demain si elle veut que les gens viennent ou pas, car ils sont terriblement furieux.

 

Ivanka : Pa to će se dokazat jednom, pa će se uvjeriti, neka naroda.

Ivanka : Mais ce sera prouvé un jour et ils finiront par être convaincus. Laissez les gens [venir].

[p. 112]

Fra Jozo : Znači da bude narod ?

Père Jozo : Cela signifie que tu es en faveur que les gens soient là.

 

Ivanka : Neka bude.

Ivanka : Qu’on les laisse.

 

Fra Jozo : Pa što bi ti sada recimo, nakon ovog razgovora, meni imala reć, savjetovati ?

Père Jozo : Qu’est-ce que tu aurais maintenant, après cette conversation, à me dire et à me conseiller ?

 

Ivanka : Vama ništa, sve ono što ste pitali Mirjanu možete i mene to pitat.

Ivanka : À vous, rien. Tout ce que vous avez demandé à Mirjana, vous le pouvez à moi aussi.

 

Fra Jozo : Ne sjećam se ja uopće.

Père Jozo : Je ne m’en souviens plus du tout.

 

Ivanka : Zašto ne ?

Ivanka : Comment ça ?

 

Fra Stojan : Je l’ tebi glupo previše što mi ovako zapitkujemo ?

Père Stojan : Est-ce que tu trouve cela trop stupide que nous posions des questions ?

 

Ivanka : Nimalo. Da lažem, ja bi se crvenila.

Ivanka : Pas du tout. S’il m’arrivait de mentir, je rougirais !

 

Fra Jozo : Ide li ti na živce ovo ?

Père Jozo : Est-ce que ça te tape sur les nerfs ?

 

Ivanka : Nimalo, meni je drago to da ja nekom reknem i ako me boli jezik koliko sam pričala, satove pričam.

Ivanka : Pas du tout. Je suis heureuse de pouvoir le dire à d’autres même si ma langue me fait très mal d’avoir tant parlé. Je parle pendant des heures.

 

Fra Jozo : Ajde uzmi jednu bonbonu, ajde uzmi jednu mentol pa nek ti bude malo lakše.

Père Jozo : Vas-y, prends un bonbon, prends une menthe, tu te sentiras mieux.

 

Ivanka : Hvala.

Ivanka : Merci.

 

Fra Stojan : Oprostite se sada, umorna je.

Père Stojan : Prenez congé maintenant, elle est fatiguée.

 

Ivanka : Nimalo.

Ivanka : Pa du tout.

 

Fra Jozo : Recimo, kolko bi ti dala Gospi godina večeras ?

Père Jozo : Quel âge donnerais-tu à Gospa, ce soir ?

 

Ivanka : Večeras ?

Ivanka : Ce soir ?

 

Fra Jozo : Kao djevojci ?

Père Jozo : À cette jeune fille.

 

Ivanka : Znam, pitali su me tamo. Dvadeset, devetnaest, dvadeset i jednu, tako, devetnaest do dvadeset i jednu godinu.

Ivanka : Je sais, d’autres ont posé cette question. Je dirais vingt, dix-neuf, entre dix-neuf et vingt et un ans.

 

Fra Jozo : A kakve recimo oči ima Je li večeras ista bila ?

Père Jozo : Comment sont ses yeux ? Était-elle la même ce soir ?

 

Ivanka : Plave oči, ista. Kovrče male ispale i ovde vako ispale.

Ivanka : Elle a des yeux bleus, elle est la même. Quelques mèches apparaissent…

 

Fra Jozo : S koje strane, lijeve ili desne ?

Père Jozo : De quel côté, gauche ou droit ?

 

Ivanka : Neznam. to ću vam reć, to ću vam reć, nisam gledala.

Ivanka : Je ne sais pas, je n’ai pas bien observé. Je vous le dirais.

 

Fra Jozo : Kada ? Sutra ?

Père Jozo : Quand ? Demain ?

 

Ivanka : Sutra.

Ivanka : Demain.

 

 

Documents  |  Livres  |  Index thématique  |  Liens externes  |  Contact