Aux Sources de Medjugorje — Transcription des audiocassettes

Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la matinée du 28 juin 1981

Daria Klanac, Aux Sources de Medjugorje, Éditions Sciences et Culture, Montréal, 2014, 3e éd. (1re éd. 1998, ISBN 2-89092-240-5), chapitre viii, page 89b.

Pages liées

Les interrogatoires des premiers jours
Medjugorje : une réplique de Lourdes
 

 

 

 

[p. 89b]

 
Le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković dans la matinée du 28 juin 1981
 

 

Original croate

Archives paroissiales de Medjugorje.
Transcription de Daria Klanac
révisée et corrigée en juillet 2014.

 

Traduction française
de Daria Klanac

Traduction révisée et corrigée en juillet 2014.

 

 

Fra Jozo Zovko ispituje Ivanku Ivanković, 28.6.81. prije podne.

Dans la matinée du 28 juin 1981, le père Jozo Zovko interroge Ivanka Ivanković (15 ans).

 

Fra Jozo : Čuješ, ajde, Ive, ajde, dođi malo, malo ćemo ja i ti razgovarat. Ajde, važi.

Père Jozo : Écoute : viens-t-en Ivanka, viens donc, nous allons parler un peu, toi et moi. Veux-tu ?

 

Ivanka : Moram kući. Moram ručak spremat.

Ivanka : Je dois rentrer. J’ai le repas de midi à préparer.

 

Fra Jozo : Ma samo malo. Ovo me zanima. Ti si svaku večer vidjela, je l’ de ?

Père Jozo : Seulement un peu. Ceci m’intéresse. Tu as vu chaque soir, n’est-ce pas ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Pa kaži mi, jesi li sretna, molim te ?

Père Jozo : Dis-moi, es-tu heureuse, s’il te plaît ?

 

Ivanka : Dakako sam sretna. Jesam.

Ivanka : Bien sûr que je suis heureuse . Je le suis.

 

Fra Jozo : Pa je l’ ti žao sada mame, il ti drago što je mama s Gospom ?

Père Jozo : Regrettes-tu maintenant ta maman ? Es-tu heureuse que maman soit avec la Sainte Vierge ?

 

Ivanka : Drago mi je, al bi više volila da je s nama.

Ivanka : Je suis heureuse, mais je préférerais qu’elle soit avec nous.

 

Fra Jozo : Da je s tobom. Pa jesi pozdravila mamu ? Šta ti je rekla Gospa ?

Père Jozo : Qu’elle soit avec toi ? As-tu salué ta mamam ? Qu’est-ce que la Sainte Vierge t’a dit ?

 

Ivanka : Jesam. Pitala sam je drugu večer : « Kako moja mama ? » Kaže ona : « Dobro ». Onda sam treću večer pitala : « Je l’ išta moja mama rekla ». Rekla je da slušam babu jer je ona stara, da joj pomažem.

Ivanka : Oui. Le deuxième soir, je lui ai demandé : « Comment va ma mère ? » Elle a dit : « Bien ». Puis, le troisième soir, je lui ai demandé si maman me faisait dire quelque chose. Elle me demande d’écouter ma grand-mère et de l’aider parce qu’elle est âgée.

 

Fra Jozo : Dobro. Kad govori Gospa, kako govori ?

Père Jozo : Bien. Lorsque la sainte Vierge parle, comment parle-t-elle ?

 

Ivanka : Ko da pjeva. Fino glas ono.

Ivanka : Comme si elle chantait, d’une voix fine.

 

Fra Jozo : Je l’ velika ? Ima li je koliko ti, nema ?

Père Jozo : Est-elle grande ? Est-elle comme toi ? Non ?

 

Ivanka : Ima. Tako nešto.

Ivanka : Oui, à peu près comme ça.

 

Fra Jozo : A je l’ starija od tebe izgledala ?

Père Jozo : A-t-elle l’air plus vieille que toi ?

 

Ivanka : Jest. Dvadeset tako, dvadesetak.

Ivanka : Oui, oui, dans la vingtaine, quelque chose comme ça.

 

Fra Jozo : A ma, molim te. A kako izgleda ona u obrazu sinoć, recimo, tebi ?

Père Jozo : Mais s’il te plaît, comment étaient ses joues, hier soir ?

 

Ivanka : Fina, rumena vako.

Ivanka : Belles, roses.

 

Fra Jozo : Ti si je vidjela, recimo, ko što sad mene vidiš ?

Père Jozo : Tu l’as vue, voyons, comme tu me vois maintenant ?

 

Ivanka : Isto.

Ivanka : De même.

 

Fra Jozo : Ozbiljno !

Père Jozo : Sérieusement ?

 

Ivanka : Potpuno, potpuno.

Ivanka : Tout à fait, tout à fait.

 

Fra Jozo : Je l’ te strah, molim te ?

Père Jozo : As-tu peur, s’il te plaît ?

 

Ivanka : Nije. Meni je drago to.

Ivanka : Non, cela me rend heureuse.

 

Fra Jozo : Pa dobro kad si je ti sinoć vidjela ? Jesi li znala da će bit tu gdje si je vidjela ili su ti… Kako se to dogodilo ?

Père Jozo : Et quand l’as-tu vue, hier soir ? [27 juin] Savais-tu qu’elle serait à l’endroit où tu l’as vue ou bien est-ce ?… Comment cela s’est-il produit ?

 

Ivanka : Evo vako : Prvo smo… dolje je ostala Marija… Ne. Prvo smo mi gore došli.

Ivanka : Voici comment. Tout d’abord… Marija est restée en bas… Non. Tout d’abord, nous sommes arrivées là-haut.

 

Fra Jozo : Koji mi ?

Père Jozo : Qui nous ?

 

Ivanka : Ja, Vida i Mirjana i Marinko nas je vodio. Mi stojimo ondje. I šta smo mi pitale. Pitale smo vode mog brata i kaže brat moj, kaže : « Eno gore Marija », kaže : « Vidjela je Gospu ». Kaže ona, kad je bila tu samo ugledala je i nestala je. Kad smo mi došli ona opet došla.

Ivanka : Moi, Vicka et Mirjana, et Marinko nous guidait. Nous nous tenions là et qu’est-ce qu’on demandait ? On demandait de l’eau à mon frère. Et mon frère dit : « Marija est en haut. Elle a dit qu’elle a vu Gospa là. Elle l’a seulement aperçue puis elle a disparu. » Quand nous sommes arrivées, elle est revenue.

 

Fra Jozo : To prvi dan.

Père Jozo : C’était le premier jour ?

 

Ivanka : Nije. To je sinoć bilo.

Ivanka : Non, c’était hier soir.

 

Fra Jozo : A ! Sinoć ! ? I kad si se ti popela na brdo vidjela je ?

Père Jozo : Et hier soir, lorsque tu es montée sur la colline, l’as-tu vue ?

 

Ivanka : Jesam.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : I šta si radila, kad si je vidjela ? Kako u tebi ?

Père Jozo : Et qu’est-ce que tu as fait quand tu l’as vue ? Comment l’as-tu vécu, en dedans de toi ?

 

Ivanka : Pa drago nešto.

Ivanka : J’étais heureuse [contente, cela me fait plaisir].

 

Fra Jozo : Znam da ti drago, al osjećaš potrebu kleknuti, sklopiti ruke ?

Père Jozo : Je sais que cela te fait plaisir, mais sens-tu le besoin de t’agenouiller, de joindre les mains ?

 

Ivanka : Mi čim dođemo kleknemo onde.

Ivanka : Dès que nous arrivons là, nous nous mettons à genoux.

 

Fra Jozo : Znam, al osjećaš li ti tu potrebu da klekneš.

Père Jozo : Je sais, mais sens-tu ce besoin de te mettre à genoux ?

 

Ivanka : Osjećam. Vako to izmolimo i onda nam ona govori da ustanemo.

Ivanka : Je le sens. Quand nous avons terminé la prière comme cela, elle nous a dit de nous lever.

 

Fra Jozo : Kako da ustanemo ?

Père Jozo : Comment, vous lever ?

 

Ivanka : Pa kad to izmolimo, nešto ovako pričamo s njom i ona sve ovako polako rukom ko da ustanemo.

Ivanka : Lorsque nous avons terminé la prière, nous avons parlé avec elle et elle nous faisait doucement signe de nous lever.

 

Fra Jozo : Ozbiljno ! I onda šta vam dalje govori ?

Père Jozo : Vraiment ! Et qu’est-ce qu’elle vous a dit ensuite ?

 

Ivanka : I onda je mi pitamo, a ona odgovara.

Ivanka : Ensuite nous lui avons posé des questions auxquelles elle nous répondait.

 

Fra Jozo : A šta ona govori ? Sinoć šta je rekla ?

Père Jozo : Et que dit-elle ? Hier soir, qu’est-ce qu’elle a dit ?

 

Ivanka : Mi smo je pitali da neki ostavi znak za ovaj narod. Kaže ona : « Nek oni vjeruju kao da me vide ovde ».

Ivanka : Nous lui avons demandé de laisser un signe pour ces gens ici. Elle nous a dit : « Qu’ils croient comme s’ils me voyaient ».

 

Fra Jozo : « Nek vjeruju kao da me vide ».

Père Jozo : « Qu’ils croient comme s’ils me voyaient ».

 

Ivanka : Jest.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Pa je l’ to iko rekao narodu ?

Père Jozo : Est-ce que quelqu’un a transmis cela aux gens ?

 

Ivanka : Jest. Marinko je tu. I pitali smo je kako joj je ime.

Ivanka : Oui, Marinko. Et nous lui avons demandé quel était son nom.

 

Fra Jozo : Pa šta je rekla ?

Père Jozo : Et qu’est-ce qu’elle a dit ?

 

Ivanka : Ja sam baš pitala : « Gospe moja, kako ti je ime ? ». Kaže ona : « Blažena Djevica Marija ».

Ivanka : C’est moi-même qui lui ai demandé : « Ma Gospa, quel est ton nom ? » Elle a dit : « Je suis la Bienheureuse Vierge Marie. »

 

Fra Jozo : Ti nje to pitala !

Père Jozo : Tu lui as demandé cela !

 

Ivanka : Ja. Ja Marinku to rekla i Marinko sve svijetu govori tako.

Ivanka : Oui. Je l’ai dit à Marinko qui transmet tout aux gens tel quel.

 

Fra Jozo : A je l’ ti još što rekla sinoć ?

Père Jozo : Est-ce qu’elle t’a dit autre chose hier soir ?

 

Ivanka : Mi smo je još… Pitale smo je još… Mirjana je pitala za ove da nam svijet govori da smo drogeraši, padavičari. Kaže ona : « Djeco moja, u svijetu uvijek ima nepravde pa i sada ».

Ivanka : Nous l’avons encore… Nous l’avons encore demandé… Mirjana a demandé, parce que les gens nous traitent de drogués et d’épileptiques. Elle a répondu : « Mes enfants, il y a toujours eu de l’injustice dans le monde et maintenant aussi. »

 

Fra Jozo : A je l’ vam išta na koncu govorila ? Nije.

Père Jozo : À la fin, est-ce qu’elle vous a dit quelque chose ? Non ?

 

Ivanka : I onda to je bilo treći put kad se pojavila vako. Prvi put smo je vidjeli i izmolili i onda su je počeli da je po haljini gaze i ona je nestajala.

Ivanka : Alors, c’était quand elle est apparue pour la troisième fois. La première fois que nous l’avons vue, nous avons prié et puis des gens ont commencé à marcher sur sa robe et elle disparaissait.

 

Fra Jozo : A vidiš ti da je gaze ?

Père Jozo : Et tu vois quand ils marchent dessus ?

 

Ivanka : Vidim. Ona lebdi vako i onaj veo dugo dolje i oni sve gaze onuda.

Ivanka : Je le vois. Elle se tient suspendue en l’air et son voile tombe en bas. Puis ils marchent autour.

 

Fra Jozo : Joj ! Pa što ne kažete.

Père Jozo : Ah ! Mais pourquoi ne le dites-vous pas ?

 

Ivanka : Rekli smo. Gaze i Ivan što li je pokušao i on onda prošo i ona gore ode. Kažem ja : « Eno, opet svjetlosti. » Kaže Marinko : « Hajde molite da se opet vrati. » Tako je molili i ona se vratila. I onda kad smo pošle dole onaj kući i ja sam isto ugledala ko Marija kad je ugledala veliki križ. I mi onda počeli pjevati « Marijo kako si lijepa ». Onda ona kaže : « Anđeli moji, dragi anđeli ». I onda sve za njom križ i kaže : « Idite u Božjem miru », a nije nam gore nikako rekla : « Idite u Božjem miru ».

Ivanka : Nous leur avons dit, mais ils continuent de marcher. Ivan a tout essayé en faisant le tour, mais elle est partie. J’ai dit : « Voici de nouveau la lumière ! » Marinko a dit : « Allez prier pour qu’elle revienne ! » Ainsi nous avons prié et elle est revenue. Et puis, en descendant vers les maisons, je l’ai aperçue moi aussi, comme Marija lorsqu’elle a vu la grande croix. Alors nous avons commencé à chanter : « Marie, Marie, comme tu es belle ! » Puis, elle nous a dit : « Mes anges, mes chers anges ! » Derrière elle, il y avait la croix puis elle nous a dit : « Allez dans la paix de Dieu ». Mais en haut, elle ne nous a pas dit du tout : « Allez dans la paix de Dieu ».

 

Fra Jozo : A zanima me taj križ, je li na njemu Isus ?

Père Jozo : Cette croix, cela m’intéresse, est-ce qu’il y avait Jésus dessus ?

 

Ivanka : Nije ništa. Ko njena haljina. Tako je.

Ivanka : Non, rien. Elle était comme sa robe [grise], comme cela.

 

Fra Jozo : A nosi ga ona u ruci ?

Père Jozo : Est-ce qu’elle la tenait dans sa main ?

 

Ivanka : Nije. Iznad nje. Ona stoji i gore iznad nje stoji.

Ivanka : Non, c’était au-dessus d’elle. Elle se tenait là-haut, et au-dessus d’elle, il y avait la croix.

 

Fra Jozo : A nije kraj nje ?

Père Jozo : Et non pas à côté ?

 

Ivanka : Gori iznad nje. Vako.

Ivanka : En haut, au-dessus d’elle, comme cela.

 

Fra Jozo : Interesantno. Šta misliš bi li je ja mogao vidjeti ? Šta misliš ti ?

Père Jozo : C’est intéressant. Qu’en penses-tu, est-ce que je pourrais la voir ? Qu’en penses-tu ?

 

Ivanka : Bi.

Ivanka : Oui.

 

Fra Jozo : Šta misliš ?

Père Jozo : Tu crois ?

 

Ivanka : Možda i bi. Ne znam. Kažu neke žene isto su je vidjele.

Ivanka : Peut-être que oui. Je ne sais pas. On dit qu’ll y a quelques femmes qui l’ont vue.

 

Fra Jozo : Je li ? Ozbiljno ! Odakle su te žene ?

Père Jozo : Ah oui ! Vraiment ! D’où viennent ces femmes ?

 

Ivanka : Ne znam. Marija kaže : « Ja mislim iz Ljubuškog », tamo neka žena isto vidjela. I vidjeli smo isto sinoć svjetlost oko devet sati.

Ivanka : Je ne sais pas. Marija a dit : « Je crois de Ljubuski. » Une femme a vu aussi. Nous avons aussi vu la lumière aux alentours de neuf heures.

 

Fra Jozo : Gdje ?

Père Jozo : Où ?

 

Ivanka : Vako ja, smo ja, Vida, Mara i majka Vidina išla dolje na njive negdje da uzme ono svezano kako se ono reče… I onda majka kaže eno, svjetlost tamo. Stvarno svjetlost upali se pa izgasi.

Ivanka : Voilà : Moi, Vicka, Marija, la mère de Vicka, nous sommes allées dans les champs pour chercher ces fagots, comment dit-on… À ce moment-là la mère a dit : « Voici la lumière là-bas ! » Vraiment la lumière s’est allumée et puis elle s’est éteinte.

 

Fra Jozo : U brdu ?

Père Jozo : Sur la colline ?

 

Ivanka : Nije, gore na nebu.

Ivanka : Non, là-haut dans le ciel.

 

Fra Jozo : Na nebu ? A ovo me zanima. Kad ti to pričaš… Jesi li ikom pričala o tome u selu ? Nisi ?

Père Jozo : Dans le ciel ? Mais cela m’intéresse. Quand tu racontes cela… L’as-tu déjà raconté à quelqu’un au village ? Non ?

 

Ivanka : Jesmo. Svi znaju to.

Ivanka : Oui, tout le monde est au courant.

 

Fra Jozo : A ima li iko da vam ne vjeruje.

Père Jozo : Mais y en a-t-il qui ne vous croient pas ?

 

Ivanka : Ja ne znam. Ja mislim da nam svi vjeruju. Tako mi se bar čini.

Ivanka : Je ne sais pas. Je pense que tout le monde nous croit. Il me semble, du moins.

 

Fra Jozo : Recimo, smeta li ti strašno kad ti neko ne vjeruje.

Père Jozo : Mais est-ce que cela te dérange beaucoup quand quelqu’un ne te croit pas ?

 

Ivanka : Pa smeta.

Ivanka : Eh bien, cela dérange.

 

Fra Jozo : Šta, kako mu objasniš da ti vjeruje.

Père Jozo : Comment lui expliques-tu pour qu’il te croie ?

 

Ivanka : Pa ja im kažem vjerujete ako hoćete. Ako nećete ne morate. Ja ću vjerovat u to. Ko ono što je komandant dolazio pa nas ubjedjuje da nam se prikaza to slučajno nešto… Kako slučajno. vidimo ko i njega.

Ivanka : Eh bien, je leur dis de croire s’ils veulent, mais ils ne sont pas obligés. Moi j’y crois. Par exemple, lorsque le commandant est venu pour nous convaincre que c’est par hasard que nous la voyons… Comment par hasard ? Je la vois comme je le vois lui ?

 

Fra Jozo : Oni ne vjeruju i njima je slučajno.

Père Jozo : Il n’y croit pas ? C’est du hasard pour eux ?

 

Ivanka : Kažu nam, nećete se nikad udati.

Ivanka : Ils nous disent que nous ne nous marierons jamais.

 

Fra Jozo : A šta misliš ti o tomu ?

Père Jozo : Et qu’en penses-tu, toi de cela ?

 

Ivanka : Šta me briga udala se neudala. Imam kruh svoj i eto. Meni je već to draže što je vidim.

Ivanka : Qu’importe, que je me marie ou pas. J’ai de quoi manger. Je préfère la voir.

 

Fra Jozo : Imaš li joj šta kazat večeras ?

Père Jozo : As-tu quelque chose à lui dire ce soir ?

 

Ivanka : Večeras ja ne znam šta bi joj rekla, samo ćemo je moliti da nam ostavi nekakav znak da nam vjeruju.

Ivanka : Ce soir, je ne sais pas quoi lui dire, seulement nous allons lui demander de nous laisser un signe quelconque, pour qu’on nous croie.

 

Fra Jozo : Hoćeš li pitat štagod možda o narodu, o vama ili o samoj sebi ili o Bogu ? Pitaj je : « Kako se zove tvoj sin i pitaj je li, ko je njega poslao, tko je on, koga si ti rodila i zašto i ko je on ? Koga je poslao, odakle je on došao ? »

Père Jozo : Veux-tu lui demander quelque chose concernant les gens ou vous, toi-même ou Dieu ? Demande-lui : « Comment s’appelle ton fils, qui l’a envoyé, qui est-il, qui est celui que tu as mis au monde et pourquoi. Qui l’a envoyée, d’où vient-il ? »

 

Ivanka : Dobro.

Ivanka : Bien.

 

Fra Jozo : Pitaj tako nešto nek vam objasni. Imaš li kakav plan ? Hoćeš li molit Boga sad dolje. Osjećaš li potrebu da trebaš više molit nego do sad ? Jesi li sinoć išta posebno molila ?

Père Jozo : Demande quelque chose comme cela, qu’elle vous explique. Y as-tu pensé ? Veux-tu prier Dieu là-bas ? Sens-tu le besoin que tu dois prier plus que jusqu’à maintenant ? As-tu prié hier soir quelque prière particulière ?

 

Ivanka : A jesmo. Ja uvijek. Meni baba ne bi dala zaspat.

Ivanka : Mais oui, toujours. Ma grand-mère ne me laisserait pas m’endormir.

 

Fra Jozo : Znam, ali imaš li ti sada radost u srcu više nego dosada i ljubavi prema Bogu ?

Père Jozo : Je sais. Mais as-tu maintenant plus de joie dans ton cœur qu’avant et plus d’amour envers Dieu ?

 

Ivanka : Imam.

Ivanka : J’en ai.

 

Fra Jozo : Recimo, kada bi sad neko kazao : « Ubit ćemo te ako kažeš da si vidila Gospu », što bi ti napravila ?

Père Jozo : Voyons, si quelqu’un te disait maintenant : « Nous te tuerons si tu dis que tu vois Gospa », que ferais-tu ?

 

Ivanka : Rekla bi : « Pa ubite ! »

Ivanka : Je dirais : « Qu’ils me tuent ! »

 

Fra Jozo : Je li ? Stvarno, bi bila spremna.

Père Jozo : Ah oui ? Vraiment, tu serais prête ?

 

Ivanka : Bi, sigurno.

Ivanka : Oui, sûrement.

 

Fra Jozo : Bi l’ ti bilo žao da te ubiju ?

Père Jozo : Regretterais-tu qu’ils te tuent ?

 

Ivanka : Ne bi.

Ivanka : Non.

 

Fra Jozo : A zbog čega ne bi ?

Père Jozo : Et pourquoi non ?

 

Ivanka : Pa zato jer sam je vidjela Gospu. Ne bi mi uopšte bilo žao.

Ivanka : Eh bien, parce que j’ai vu Gospa. Je ne le regretterais pas du tout.

 

Fra Jozo : A ne bi ti bilo žao ?

Père Jozo : Tu ne le regretterais pas ?

 

Ivanka : Nimalo.

Ivanka : Nullement.

 

Fra Jozo : A bi li onda radosno išla k njoj ?

Père Jozo : Et tu irais joyeusement vers elle ?

 

Ivanka : Bi. Znam gdje je sad i da ću doletit kod nje.

Ivanka : Oui, je sais où elle est maintenant et que je volerais vers elle.

 

Fra Jozo : Dobro.

Père Jozo : Bien.

 

 

Documents  |  Livres  |  Index thématique  |  Liens externes  |  Contact